Zaslužujemo istu ljubav koju pružamo drugima

​Zaslužujemo istu ljubav koju pružamo drugima, iskrenu i nesebičnu. Previše često se ono što nudimo ne uzvraća na isti način, istim intenzitetom i kvalitetom. Život nije bumerang, ono što dajete ne vraća se uvijek, ali čak i ako je to slučaj, postoje oni koji nikada ne prestaju da se trude da daju sve od sebe.

Većina nas vjeruje u ideju da da biste osvojili nekoga morate učiniti nešto "lijepo". Tako započinjemo dinamiku ispunjenu najrazličitijim uslugama, poklonima, mislima, dodvoravanjima ... Znamo da se naklonost zaslužuje pažnjom, ali ponekad ne znamo kako da mjerimo granice. Ne shvatamo da zaslužujemo istu ljubav koju pružamo drugima.

"Način na koji dajete vredniji je od samog poklona".
~Pierre Corneille

Ali nije stvar samo u procesu udvaranja. Svijet je pun ljudi koji daju bez barijera, ljudi koji su svijesni koliko košta pružanje čitave duše, a da ništa ne dobiju zauzvrat. Ljudi sposobni da ulažu u druge sa svakim delićem svog bića, uvjereni da njihovi napori nisu vrijedni samo truda, već i samog života.

Ipak, ekstremne žrtve nisu uvijek u potpunosti pozitivne. U stvari, oni imaju posledice koje ozbiljno ugrožavaju mentalno i emocionalno zdravlje osobe.

Zaslužujemo istu ljubav koju dajemo drugima

Sve o čemu se brinete uspjeva. Imamo primjer toga sa biljkama, kada ih stavimo na sunce, odsječemo stare listove i presadimo ih u veću saksiju kako bi mogle da prošire korenje. Pažnja, briga i naklonost čine nas da rastemo u svim čulima i u svim pravcima. Pa, koliko god baštovan brinuo o svojim biljkama, ne treba zaboraviti da i njemu treba pažnja. Mali detalj koji nam često pobjegne.

​Postoje oni koji čitav život nude svoju najsjajniju ljubav, rijeku pažnje i osjećanja koja im se ne vraćaju uvijek. Ovi ljudi su prihvatili, u izvjesnom smislu, da se ograniče na polovnu ljubav. Iako su svijesni ovoga, oni to nikada ne prestaju da rade. Na pitanje kako se neko može naći u vezi bez reciprociteta, odgovor je mnogo složeniji nego što zamišljamo.

Moglo bi se spomenuti nedostatak samopoštovanja, ali diskusija je mnogo šira. Kada se ovi ljudi obrate terapeutu, prvo što privlači pažnju stručnjaka je protok unutrašnjeg dijaloga pacijenata. Kada ih terapeut pita da razgovaraju o sebi, započinju govore poput: "Ja sam drugi od troje braće, bilo je teško, niko nije obraćao pažnju na mene“, „Radim u administraciji, morao sam da počnem da radim odmah bez mogućnosti učenja, svi moji snovi su ostali nedovršeni ”.

To su priče o nezadovoljnim životima, često praćene osjećajem rezigniranog prihvatanja onih koji, uostalom, vjeruju da zaslužuju više. Zbog toga se predaju vezama koje im ne daju istinsku sreću, jer se ne osjećaju sposobnima da teže nečem boljem, jer ih je život, po njihovom mišljenju, stavio u drugi red i primorao da prihvate ono što dolazi.

Izuzetno je to što oni i dalje daju sve za ljude koji su dio njihovog života, jer je čin pružanja ljubavi i pažnje njihova najveća snaga, glavna vještina. 

Dajmo sebi ono što nam treba

Zaslužujemo istu ljubav koju pružamo drugima, i to nije čin sebičnosti, već naprotiv, to je želja za integritetom, za ličnim dostojanstvom. 

Zaslužujemo ljubav o kojoj smo oduvek sanjali i koja još uvijek nije došla. Kao što smo rekli na početku, život nije bumerang koji vraća ljubav pruženu drugima. Često taj bumerang ostane na pola puta, ili možda čak i ne započinje povratno putovanje. 

Zaslužujemo ljubav koja ne boli, koja nas ispunjava i čini da rastemo. Moramo naučiti biti zahtevni i osjećati da nam ljubav pripada... Napustimo konformizam i stagnirajuće prihvatanje. Oslobodimo se da se pronađemo.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/meritiamo-lo-stesso-amore-altri/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​