Jedan čovek je došao jednom mudrom čoveku i ispričao mu priču kako je on, kao najbogatiji u svojoj porodici, pomagao svim svojim rođacima ne zahtevajući ništa od njih, a oni su mu pokazivali samo nezahvalnost i ravnodušnost.
Čovek je rekao da je pomagao drugim ljudima koliko je mogao, a rezultat je bio skoro uvek isti. Retko je bilo ko da mu se zahvali na pomoći.
„Možda ipak nisam tako dobra osoba, pošto su me tako tretirali?“ upita čovek sa prizvukom očaja u glasu.
- Ne, dobro si. Svaka osoba koju sretnete na putu je za vas ogledalo. Ono što vidite u njemu ste zaista vi. Ljudi kojima ste pomogli verovatno nisu bili baš dobri ljudi. Ali vi ste ih videli drugačije.
— A u čemu?
Kada dođete kući danas, pokušajte da ostavite svoja vrata širom otvorena. Šta mislite da će se desiti?
„Mislim da će sve vredno biti izneto iz moje kuće, a neko će nastojati da se u njoj nastani kao vlasnik“, odgovorio je čovek.
„Ne“, rekao je čovek.
„Nikada nisam video otvoren pupoljak. Za mene, ovaj proces ostaje misterija - dešava se tako neprimetno i glatko. I sve što vidim kada ujutru pogledam svoje cveće je već otvoren pupoljak.
Ovde se i dobro mora raditi pažljivo da to niko ne primeti. A od korova nema bežanja, uvek će biti. Ali ni pored najlepšeg cveta, korov neće prestati da bude korov.
Stoga, ako vidite da čovek nije baš dobar i ljubazan, onda se ne treba klanjati pred njim i činiti mu usluge. Korov vam nije dorastao i neće moći da ceni vaš miris i vašu posebnost. Ignorišite ih i idite svojim putem.
Prevod teksta:http://www.cluber.com.ua/lifestyle/pritchi-lifestyle/2021/12/pochemu-kogda-delaesh-dobro-v-otvet-chasto-poluchaesh-zlo-mudraya-pritcha/
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com