Kako starimo ne samo da nakupljamo bore, u međuvremenu gubimo strpljenje. Na strpljenje ne utiču bezuslovne ljubavi, poput onih koje potiču iz porodice, već one koje se još nisu rodile ili veoma sporo cvetaju. Jer za intimnost je potreban prostor i naklonost.
Uz neke izuzetke, ako mlada osoba želi da živi van kuće i podmiruje troškove vezane za svoju nezavisnost, moraće da radi dugo. Osim nekoliko konkretnih poslova, cena sata je niska, kirije su visoke, struja i grejanje su luksuz...
Zbog toga se brige povećavaju, sati spavanja se smanjuju i navodi nas da vreme koje posvetimo našim odnosima transformišemo u kratke glasovne poruke ili tekstualne poruke. To može potrajati neko vrijeme, vrijeme početne inercije, dok dvoje ljudi ne ustaju iz kreveta kao da su dva stranca. Sa istom ravnodušnošću, istom otrežnjenošću.
Tako ljubav mora da bude test opstanka, jer mora da podržava ovaj ritam života koji nameće društvo. Ona pati sa novim kanalima komunikacije, jer "volim te" praćeno emotikonom nikada neće biti isto što je izgovoreno, sa prelepim buketom cveća i intenzivnim pogledom. Šetnja parkom da pojedete sušeno voće i izrazite svoje nade nikada neće ličiti na skajp večeru, sa stalnim strahom da bi internet mogao pasti.
Ne dajemo sebi priliku da pokušamo, jer ne možemo sebi priuštiti da poremetimo rutinu ako slučajno nešto pođe po zlu. Takav zbunjujući događaj ne bi bio prihvatljiv.
Iz tog razloga, voljeti je danas komplikovano. Prepreke su mnogo veće nego ranije, uprkos činjenici da u prošlosti ljubavnici nisu mogli da budu sami ili su bili cenzurisani zbog maženja u javnosti. Ubili smo jedno čudovište da bismo stvorili drugo moćnije i uznemirujuće. Možda smo evoluirali u mnogim aspektima, ali ova vremena su teža nego ikada za ljubav.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/oggi-lamore-dura-meno/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com