Zašto nas Bog spaja sa ljudima, a zatim ih odvodi

​Ima se takav osjećaj da nas sam Bog spaja sa određenim ljudima, jer su u tom trenutku oni potrebni u našem životu.

​Da li se slažete da je ponekad teško objasniti zašto nešto osjećate prema nekome? Zašto sa nekim ljudima odjednom nešto "klikne", zašto odjednom osjetite neku vezu sa strancem? Ima se takav osjećaj da nas sam Bog spaja sa određenim ljudima, jer su u tom trenutku oni potrebni našem životu. To su ljudi koji će nas naučiti važnim lekcijama o životu i o nama samim.

​Postoji razlog zašto nas privlače određeni ljudi. Gledajući unazad, shvatila sam da ne postoji nijedan čovjek sa kojim sam osjećala povezanost da me nije naučio nečemu što je imalo važnu ulogu u mom životu.

Ironija je da je većina ovih ljudi bila privremena, jer je njihov cilj bio da mi pokažu drugi put, a potom da me oslobode.

Ponekad scena vašeg života određuje koju vrstu ljudi privlačite, i mislim da je tome ljepota vjere, kada vam Bog šalje tačno onoga koji vam je potreban u određeno vrijeme. On vam daje odgovore koje ste tražili, kroz ove ljude. On vas prosvetljuje, približava ljudima koji vam otkrivaju najbolje u vama.

Samo mi se ponekad trudimo da ove privremene ljude učinimo trajnim, a to nije njihova uloga. Oni ne treba da ostanu u našem životu zauvijek. Bog je odredio njihovu privremenu ulogu. Bog je odredio da nas oni učine boljim za one koji treba da ostanu sa nama zauvijek.

Problem je u tome što počinjemo da preživljavamo kada ti ljudi odlaze, jer ne znamo da otpustimo. Ne razumijemo zašto nam odvode toga ko je tako lijep, toga ko nas iscjeljuje. Ali, ako pomislimo da ako bi ostali u našem životu, ljepota ovih ljudi bi se raspršila, a njihova ljubav umrla, onda ta priča ne bi bila tako inspirativna i oni bi postali teret za nas, koji ne bi trebali da nosimo.

Za otpuštanje, potrebna je vjera. Vjera u to da je tu priču bolje ostaviti takvom kakva jeste. Takvom, kakva treba da bude. Da ako se dopisuje, samo će se sve pokvariti. Da i ako se nešto promijeni, neće biti srećnog završetka.

​Možda su ti ljudi anđeli, poslati da vam prenesu lekciju, da vas iscijele, da biste postali bolji, i kada dođe vrijeme, oni će odletjeti nazad. Oni treba da budu još u nečijem životu.

Možda vas ti ljudi samo uče da otpustite, da shvatite da je neki dio vašeg života završen i da vjerujete da će sledeći čovjek sa kojim ćete se sresti biti baš taj koji vam treba, čak i ako još uvijek to ne znate.

Jer znam da kad sretnemo čovjeka koji treba da ostane sa nama zauvijek, mi odmah to shvatimo, mi ga prepoznamo u masi, jer konačno shvatimo razliku između toga ko nas je dotakao za ruku,  i toga ko nam je dotakao dušu.
​

 Prevod teksta: http://www.cluber.com.ua/lifestyle/lichnaya-zhizn/2018/01/pochemu-bog-svodit-nas-s-lyudmi-a-zatem-otpuskaet-ih/

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com