Najprikladnije okruženje za dete je okruženje sa pažnjom na detalje, koje se sastoji od nameštaja i predmeta koji odgovaraju njegovom uzrastu i napravljeni su od prirodnih, osnovnih i svetlih materijala.
Zašto ne treba uznemiravati dete dok se igra
I iznad svega, nemojmo ih uopšte uznemiravati tokom igranja: nemojmo im postavljati pitanja, nemojmo ih terati naglo da prestanu sa onim što rade jer je vreme da napuste to mesto ili zato što je vreme za večeru. To bi bilo kao probuditi čoveka iz meditacije, probuditi nekoga dok on krepko spava, uznemiravati zanatlije dok stvara svoje umetničko delo. Koncentrisano dete je umetnik koji se bori sa svojom strašću: dušom, umom, telom... sve na njemu raste, oblikuje se, usavršava se tokom igre.
Pozovimo ih mirnim i delikatnim tonom da uskoro završe igru ili, ako imamo vremena, sačekamo da završe posao. To je veoma veliki i važan znak poštovanja i pažnje, učenje života koje će nositi sa sobom i koje će izliti u svet!
Kao i uvek, naša deca su naši učitelji, uče nas poštovanju, strpljenju, divljenju za male velike stvari: neka nas obrazuju o životu i naš put će biti bogatiji, zabavniji i lepši! I naučimo od njih da igramo više!
"Dete koje se ne igra nije dete, ali odrasla osoba koja se ne igra zauvek je izgubila dete u sebi"
~Pablo Neruda
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/58596/perche-non-disturbare-un-bambino-mentre-gioca.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com