Zašto se prebrzo zaljubljujemo? Da li ljubav na prvi pogled otkriva pravu ljubav ili je to samo snažna iluzija?
Engleski jezik koristi određeni izraz koji označava zaljubljenost: "fall in love", što doslovno znači „pasti u ljubav“, biti iznenađen nekom vrstom spoticanja koji vas primorava da promenite smjer i potražite neko drugo mjesto.
Pa, počnimo s tim da kažemo da je sa određene tačke gledišta za sve kriva Pepeljuga!
Mit o romantičnoj ljubavi
"I živjeli su srećno do kraja života ...": koliko smo puta pročitali ili čuli ovaj izraz na kraju bajke? Dvoje protagonista, koji su se od prvog trenutka kad su se pogledali u oči već potajno zakleli na vječnu ljubav, posle hiljadu uspona i padova konačno uspjevaju da krunišu svoj san, vjenčaju se, ujedine i žive srećno do kraja života. I u tome je problem.
Niko nikada ne zna šta se dalje dešava. To je kulturni stereotip koji nalazimo ne samo u bajkama - ili, bolje rečeno, u načinu na koji su one pojednostavljene u verzijama za djecu - već i u mnogim filmskim produkcijama (ko je video Pretty woman, modernu bajku izvrsnosti, setiće se da se i Vivian oštro obrušila na mješavinu neverice i zavisti protiv vrlo srećne Pepeljuge!).
Mit o romantičnoj ljubavi, ljubavi na prvi pogled, savršene alhemije koja trenutno cvijeta i čini ljubavnike saučesnicima u tren oka i zauvijek, jedna je od najrasprostranjenijih stereotipnih verzija ljubavi. Zašto se ova bajka teško ostvaruje u stvarnosti? Možda fazu zaljubljenosti zbunjujemo sa stabilnom i trajnom ljubavlju.
Zaljubljenost je faza, proistekla iz snažne hemijske i fizičke privlačnosti dvoje ljudi, koja ih zapravo dovodi do toga da se izgube jedno u drugom, da prođu kroz trenutak privremenog „ludila“. U stvari, možemo prepoznati stvarne „simptome“ zaljubljenosti: misao se fokusira gotovo isključivo na drugog, živimo čekajući da se ponovo sretnemo, često privremeno ostavljajući po strani prijateljstva ili druge aktivnosti, partnera vidimo kao savršenog i bez nedostataka, osjećamo „leptire u stomaku“ svaki put kada se ponovo sretnemo i uvijek se osećamo euforično, povišeno, sve deluje izuzetno i neobično i opažate savršenu harmoniju. Ovu fazu uglavnom pokreće privlačnost, a ne osjećanje.
Suočavanje sa stvarnošću, koja razbija čaroliju zaljubljivanja, dolazi prije ili kasnije: shvatamo da drugi ima svoje male nedostatke. Da li će se iskra privlačnosti oduprijeti suočavanju sa tim novim i raznovrsnim podsticajima? Da li će se rasplamsati val radoznalosti i obnovljeno interesovanje ili će sve nestati kao u mjehuriću od sapunice?
Ne znamo. I ovo je poenta koju treba imati na umu: neki ljudi predstavljaju mogućnost srećnih susreta samo zato što su prolazni, a ograničeni su na preliminarnu fazu zaljubljivanja; za druge bi se moglo ispostaviti da su sa dubljim znanjem takođe kompatibilni sa emocionalnom i afektivnom tačkom gledišta i da im je suđeno da koračaju pored nas kratki, dugi ili vrlo dugi dio našeg puta ...
Ništa u ljubavi nije ispravno ili pogrešno: od noćne strasti do životnog putovanja, svaka osoba koju upoznamo može uvijek da nam da nešto novo o sebi.
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/69812/perche-accade-di-innamorarsi-troppo-velocemente.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com