Zašto si još uvijek ovdje poslije toliko vremena?

​Zašto nisi otišao poslije toliko vremena? Zašto nisi otišao ako postoji mnogo boljih stvari od stajanja pored mene? Više sam dosadna osoba nego zanimljiva, više sam dramatična nego smješna i znam kako da zabrljam stvari. Šta dođavola imaš u glavi da me i dalje gledaš sa radošću svaki dan, nakon što sam ti rekla da tuga postoji u našem odnosu.

Ti si lud, ljudi poput tebe više nemam u svojoj blizini. Izvini što sam ti rekla ove stvari, ali danas ne mogu da sakrijem istinu. Ne želim da sakrijem. Danas ne mogu da te prevarim, ne mogu da ublažim ono što osjećam, baš kao što nisam ni kada nisam mogla da razumem nijedan element svog života. Dakle, danas te molim da me saslušaš.

Postoje ljudi kojima se uvijek možemo vratiti. Čak i ako odemo svjetlosnim godinama daleko i odemo u drugu galaksiju. Ovi ljudi predstavljaju toplinu i prisnost, mi se na prvi pogled povezujemo s njima. To je jedinstvena i neraskidiva harmonija.

Molim te, nastavi da čitaš dalje

Bio si moj štap kad sam bila slijepa. Nije ti smetalo da me pratiš, mada sam znala da na mnogim mjestima tražim nešto što sigurno neću naći. I uprkos upozorenju, nisi mi klasično odgovorio "rekao sam ti ...".

Želim da ti kažem samo jedno: bez tebe ne bih stigla ovdje gdje sam sada, ostala bih u uglu. Bez tebe ne bih išla da tražim poslednji hitac.

​Nikad mi nisi ništa rekao, mada su moje bitke ostavile ožiljke i na tebi. Znakovi koji me, kad ih pogledam, natjeraju da pomislim koliko imam sreće što mogu da računam na tebe. Tragovi koji dokazuju da si postao dio mene, da smo izveli taj ritual u kome se dijeli sve, čak i krv.

Ostao si da napraviš realnu procjenu štete i da mi daš potrebne šavove. Dezinfikovao si mi rane dok si mi pričao glupe šale, znajući da je u početku peklo, ali i da je to jedini način da se zacijele povrede.

Nazdravljao si sa mnom i dok si me gledao u oči, ćutke si me pitao kada će biti sledeći put. 

Pokazala sam ti svoje najgore lice, na koje sam najmanje ponosna, a ti si odbio da vjeruješ mojim riječima kad sam ti rekla da sam takva i da znam da kvarim stvari.

Nisi mi vjerovao i razgovarao si sa vjerom koja pokreće planine ponosa, sa nadom da ću shvatiti da nije sve sivo, sve mračno i tmurno.

Nisi zaboravio dobra vremena i o njima smo razgovarali sa nadom da su oni nit koja će se povući za početak, stijena za koju bih se mogla držati rukom. Nisi ni otišao kad sam prestala da osjećam ruku kojom me držiš, dajući mi nadrealističku scenu viktimizacije.

Ti si mi važan

Neću ti dozvoliti da zaboraviš ove riječi jer su istinite koliko i istina da se potcjenjuješ. Podsjetiću te tačku po tačku, kako bi vidio da su se tvoji napori isplatili. Iako racionalno ne razumijem šta dođavola radiš ovdje, beskrajno sam ti zahvalna što si ovdje sa mnom.

Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/sei-ancora-qui-tempo/

​Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​