Da li smo po prirodi romantični? Zašto ljubav ponekad tako snažno boli? Zašto poznati ljudi kalibra Leonarda Cohema izgovaraju fraze poput "ljubav nema lijeka, ali je jedini lijek za sve boljke"?
Istina je da, koliko god lako bilo opisati ovaj osjećaj, nevjerovatno je složeno čekati, živjeti ili se rastati s ljubavlju. Bez obzira na to, brojni autori i istraživači pokušali su da daju kognitivno, pa čak i istorijsko objašnjenje ljubavi. Jedna od njih je Helen Fisher, antropolog i biolog koja više od trideset godina traži odgovor na ova pitanja.
Helen Fisher, kao istraživač i biolog, fokusirala je svoje studije na identifikovanje moždanih procesa koji se pokreću u susret ljubavi, romantičnim reakcijama i tako dalje. U tom smislu, romantizam se logično shvata kao onaj skup osjećanja povezanih sa zaljubljivanjem (ali kao što ćemo vidjeti kasnije, možda to nije slučaj).
U istraživanju, Fisher je uključila nekoliko subjekata koji su tvrdili da su ludo zaljubljeni. Pojedinci su bili podvrgnuti skeniranju mozga sa ciljem da identifikuju koja se područja mozga aktiviraju kada osoba razmišlja o voljenoj osobi. Testovi su sprovedeni nekoliko puta kako bi se osigurala doslednost rezultata.
Helen Fisher, kao istraživač i biolog, fokusirala je svoje studije na identifikovanje moždanih procesa koji se pokreću u susret ljubavi, romantičnim reakcijama i tako dalje. U tom smislu, romantizam se logično shvata kao onaj skup osjećanja povezanih sa zaljubljivanjem (ali kao što ćemo vidjeti kasnije, možda to nije slučaj).
U istraživanju, Fisher je uključila nekoliko subjekata koji su tvrdili da su ludo zaljubljeni. Pojedinci su bili podvrgnuti skeniranju mozga sa ciljem da identifikuju koja se područja mozga aktiviraju kada osoba razmišlja o voljenoj osobi. Testovi su sprovedeni nekoliko puta kako bi se osigurala doslednost rezultata.
Zbog čega smo romantični prema Helen Fisher
Iako se pokazalo da su reakcije na ljubav bile vrlo raznolike i da su uključivale različite delove mozga, ispostavilo se da je jedan region bio posebno aktivan. Ovo je jezgra kaudata, primitivni dio mozga koji je već postojao kod gmizavaca i evoluirao je mnogo prije širenja sisara, prije milion godina.
Fisher je takođe zaključila da je sistem nagrađivanja našeg mozga od vitalnog značaja. Gledajući fotografiju naše voljene osobe, u stvari proizvodimo dopamin - neurotransmiter koji se oslobađa kada se aktivira kaudatno jezgro - generišući motivaciju i zadovoljstvo. Sistem nagrađivanja pokreće i druge regije mozga, kao u slučaju septuma ili VTA, ventralnog tegmentalnog područja. Oboje su u tjesnoj vezi sa osjećanjima euforije.
Iako se pokazalo da su reakcije na ljubav bile vrlo raznolike i da su uključivale različite delove mozga, ispostavilo se da je jedan region bio posebno aktivan. Ovo je jezgra kaudata, primitivni dio mozga koji je već postojao kod gmizavaca i evoluirao je mnogo prije širenja sisara, prije milion godina.
Fisher je takođe zaključila da je sistem nagrađivanja našeg mozga od vitalnog značaja. Gledajući fotografiju naše voljene osobe, u stvari proizvodimo dopamin - neurotransmiter koji se oslobađa kada se aktivira kaudatno jezgro - generišući motivaciju i zadovoljstvo. Sistem nagrađivanja pokreće i druge regije mozga, kao u slučaju septuma ili VTA, ventralnog tegmentalnog područja. Oboje su u tjesnoj vezi sa osjećanjima euforije.
Začeće romantične ljubavi
Stoga je jasno da smo romantični jer smo zaljubljeni. A takođe je logično misliti da se zaljubljujemo jer se zbog toga dobro osjećamo. To je potpuno razumljivo, s obzirom na osnovnu ulogu koju naš sistem nagrađivanja i motivacije igra u tim procesima.
Prema Fisherevoj, fenomen zaljubljenosti je impuls, više od emocije ili osjećaja ljubavi.
Još jedan zaključak do kojeg je Fisher došla je da je romantična ljubav potpuno usredsređena na osjećaj zahvalnosti stečen sistemom nagrađivanja. Zauzvrat, emocije su povezane sa drugim elementima, poput straha.
Istraživač takođe utvrđuje da osnovne emocije mogu biti povezane sa nekoliko različitih izraza lica. U fazi romantične ljubavi, međutim, ova asocijacija ne postoji, jer su izrazi lica vrlo raznoliki i manje se razlikuju.
Da rezimiramo, romantična ljubav opisana prema kognitivnoj teoriji Helen Fisher postaje stvarna potreba. Osjećamo potrebu da volimo i budemo voljeni, jer nas to čini srećnima i čini da se osjećamo bolje, sitije i motivisanije.
" U ljubavi uvijek postoji pomalo ludila. Ali u ludilu uvijek ima malo mudrosti ."
~Fridrih Niče
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/perche-affascinati-dallamore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Stoga je jasno da smo romantični jer smo zaljubljeni. A takođe je logično misliti da se zaljubljujemo jer se zbog toga dobro osjećamo. To je potpuno razumljivo, s obzirom na osnovnu ulogu koju naš sistem nagrađivanja i motivacije igra u tim procesima.
Prema Fisherevoj, fenomen zaljubljenosti je impuls, više od emocije ili osjećaja ljubavi.
Još jedan zaključak do kojeg je Fisher došla je da je romantična ljubav potpuno usredsređena na osjećaj zahvalnosti stečen sistemom nagrađivanja. Zauzvrat, emocije su povezane sa drugim elementima, poput straha.
Istraživač takođe utvrđuje da osnovne emocije mogu biti povezane sa nekoliko različitih izraza lica. U fazi romantične ljubavi, međutim, ova asocijacija ne postoji, jer su izrazi lica vrlo raznoliki i manje se razlikuju.
Da rezimiramo, romantična ljubav opisana prema kognitivnoj teoriji Helen Fisher postaje stvarna potreba. Osjećamo potrebu da volimo i budemo voljeni, jer nas to čini srećnima i čini da se osjećamo bolje, sitije i motivisanije.
" U ljubavi uvijek postoji pomalo ludila. Ali u ludilu uvijek ima malo mudrosti ."
~Fridrih Niče
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/perche-affascinati-dallamore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
