Naše želje često su zamaskirane drugim, dubljim potrebama, koje često ne možemo sebi da priznamo. Ovo je priča o jednoj takvoj želji "svidjeti se svima".
|
|
- Želim da se sviđam svima! - rekla je ona. - Jer tada će mi biti tako lako i jednostavno živjeti!... Svi će me voljeti, podržavati, nositi na rukama. O meni će pjesme pisati, obožavaće me. Za mene će se boriti ... za jedan moj pogled... Ili osmjeh... Ili nježnu riječ ... Ah, kad bih stvarno bila lijepa!
|
- Ali ti si lijepa! - čuo se glas koji joj je odgovorio. - Samo zato što si žena. Ti si rođena sa tom ljepotom, ti je posjeduješ od trenutka kad si bila mala ćelija. Već od tog momenta ti si savršena. Potpuno savršena. Božanski savršena. I evo rasla si, razvijala, pretvorila u takav savršen organizam. Ljepota je tvoja suština. Samo si zaboravila to.
- A zašto se onda ne sviđam svima? - ponovo je pitala ona. - Da sam tako savršena, svi bi morali ludjeti za mnom! Ne želim da budem samo lijepa, već najlepša na svijetu!
- Želiš da si ljepša od svih, - rekao je glas. - Znači želiš da budeš drugačija i da ne ličiš ni na koga. Ali, ljudi funkcionišu tako da im se sviđaju oni koji liče na njih. Ako budeš imala nadljudsku ljepotu, oni se neće odnositi prema tebi kao prema čovjeku. Na kraju će početi da te zaobilaze i izbjegavaju. Da li zaista želiš to?
- Ne, naravno - rekla je ona. - Želim da se ljudi dobro odnose prema meni. Želim da me prihvataju i komuniciraju sa mnom. Želim da im bude dobro sa mnom.
- Pa, tu ne postoji ništa natprirodno, - ponovo je rekao glas. - Osmjehuj se drugimaa, raduj im se, govori lijepe i dobre riječi. Uzdrži osudu, a ne žali na pohvalama. Interesuj se za ljude i za to što im je drago. Zar je to tako teško?
- Iskreno govoreči, nije jednostavno, - rekla je ona. - A ako ne želim da se osmjehujem, jer će biti lažni osmjeh, iskrivljena grimasa. A ako ne brinem o drugima i tome šta im je interesantno i drago?
- Pa, želiš li da se svima sviđaš ili ne? - pitao je glas. Želiš li more pažnje, brige, interesovanja, željenja prema svojoj ličnosti spolja? Ako prestaneš da želiš da se razlikuješ od drugih, ako im daruješ osmjeh, radost, interesovanje, dobićeš puno pažnje i ljubavi, veoma mnogo. Ako to ne radiš, tada i da si najljepša na svijetu, tvoja će se fizička ljepota uskoro pretvoriti u zid između tebe i drugih, a zatim ćeš se osjećati kao u zatvoru. U zatočeništvu svoje sopstvene ljepote.
- A zašto se onda ne sviđam svima? - ponovo je pitala ona. - Da sam tako savršena, svi bi morali ludjeti za mnom! Ne želim da budem samo lijepa, već najlepša na svijetu!
- Želiš da si ljepša od svih, - rekao je glas. - Znači želiš da budeš drugačija i da ne ličiš ni na koga. Ali, ljudi funkcionišu tako da im se sviđaju oni koji liče na njih. Ako budeš imala nadljudsku ljepotu, oni se neće odnositi prema tebi kao prema čovjeku. Na kraju će početi da te zaobilaze i izbjegavaju. Da li zaista želiš to?
- Ne, naravno - rekla je ona. - Želim da se ljudi dobro odnose prema meni. Želim da me prihvataju i komuniciraju sa mnom. Želim da im bude dobro sa mnom.
- Pa, tu ne postoji ništa natprirodno, - ponovo je rekao glas. - Osmjehuj se drugimaa, raduj im se, govori lijepe i dobre riječi. Uzdrži osudu, a ne žali na pohvalama. Interesuj se za ljude i za to što im je drago. Zar je to tako teško?
- Iskreno govoreči, nije jednostavno, - rekla je ona. - A ako ne želim da se osmjehujem, jer će biti lažni osmjeh, iskrivljena grimasa. A ako ne brinem o drugima i tome šta im je interesantno i drago?
- Pa, želiš li da se svima sviđaš ili ne? - pitao je glas. Želiš li more pažnje, brige, interesovanja, željenja prema svojoj ličnosti spolja? Ako prestaneš da želiš da se razlikuješ od drugih, ako im daruješ osmjeh, radost, interesovanje, dobićeš puno pažnje i ljubavi, veoma mnogo. Ako to ne radiš, tada i da si najljepša na svijetu, tvoja će se fizička ljepota uskoro pretvoriti u zid između tebe i drugih, a zatim ćeš se osjećati kao u zatvoru. U zatočeništvu svoje sopstvene ljepote.
|
- Želim da se svima sviđam - tiho i ne tako uvjereno je rekla ona. - Jer tada ne treba ništa da se radi da bi bio zanimljiv. Pošto tada niko ne može da me osudi ili da kaže da sam dosadna ...
Ovaj put glas je ćutao. |
|
Njene poslednje riječi kao da su se lagano rastvorile u prostranstvu, kao rastući eho u planinskoj dolini. Ona je takođe, ćutala, shvatajući da su se riječi zaglavile negdje u grudima. Nekoliko puta je htjela da izgovori sledeću frazu naglas, ali nešto ju je stalno ometalo. Otvorala je usta, ali usne kao da su bile skamenjene u tom trenutku. Na licu joj je bila napeta grimasa, unutrašnje borbe. Nešto unutar nje se oštro protivilo da se te riječi izgovore naglas.
- Stvarno želiš da se svidiš svima? - ponovo se čuo glas koji očigledno odlučio da je vrijeme da se stavi tačka na tu borbu koja se odigravala unutar nje.
- Želim da se sviđam svima, - rekla je, sa naporom izvlačeći iz sebe svaku riječ. - Želim da se sviđam svima, samo zbog toga da bih se svidjela samoj sebe!
U početku je željela da zaplače i pokrila je lice rukama. A onda odjednom je osjetila olakšanje, kao da joj je ogroman kamen pao sa duše. Na kraju, naglas je rekla to, čega se sve vrijeme bojala da prizna sebi. Nastavila je da govori i govori, obraćajući se glasu sa novim pitanjima. A on je nastavio da ćuti. Riječi više nijesu bile potrebne.
Autor: Vostruhov Dmitrij, psiholog, psihoterapeut
- Stvarno želiš da se svidiš svima? - ponovo se čuo glas koji očigledno odlučio da je vrijeme da se stavi tačka na tu borbu koja se odigravala unutar nje.
- Želim da se sviđam svima, - rekla je, sa naporom izvlačeći iz sebe svaku riječ. - Želim da se sviđam svima, samo zbog toga da bih se svidjela samoj sebe!
U početku je željela da zaplače i pokrila je lice rukama. A onda odjednom je osjetila olakšanje, kao da joj je ogroman kamen pao sa duše. Na kraju, naglas je rekla to, čega se sve vrijeme bojala da prizna sebi. Nastavila je da govori i govori, obraćajući se glasu sa novim pitanjima. A on je nastavio da ćuti. Riječi više nijesu bile potrebne.
Autor: Vostruhov Dmitrij, psiholog, psihoterapeut
