Najbolje vrijeme da kažete da vam nešto smeta i da vas boli, je odmah. Samo u tom trenutku možete da se izrazite svojim najboljim riječima, prije nego što pretjerate i završite u ljutnji, koju ne želite.
Ima onih koji misle da je upotreba adekvatne asertivnosti nešto teško ili čak sebično. Pa, samo-afirmacija bez agresije je najefikasnije ponašanje za odbranu naših ličnih i emocionalnih prava, znajući da poštujemo onoga koga imamo pred sobom.
Smeta mi što upadate u moje lične prostore, to me boli, to me čini malim kada su moje srce i moja volja dobri. Smeta mi i branim se, tako da moraš znati moje granice, tu liniju koju ne smiješ preći ako ti je stvarno stalo do mene.
Reći ono što nas je uznemirilo je pitanje ličnog dostojanstva
Nešto čudno se dešava u našem predivnom jeziku: započinjanje rečenice sa ličnom zamenicom "JA" često čini da se misli na određeni ponos. Međutim, na engleskom jeziku, niko se ne čudi kad čuje fraze kao što su "I feel (Ja osjećam)", "I believe (Ja vjerujem)", "I need (Ja trebam) ..."
Čak i ako ne koristimo ličnu zamjenicu "ja" na uobičajeni način, dobro je imati na umu naša prava kad god smo u interakciji sa nekim. To je pitanje dostojanstva, a dostojanstvo bi uvijek trebalo biti iznad straha, brige o neugodnosti ili straha da ne bude sve onako kao što drugi očekuju.
Djelovanje s asertivnošću dio je dobrog samopoštovanja, to je čvrsta, ali poštujuća sposobnost da se zna kako treba reagovati u složenim društvenim kontekstima u kojima trenutno živimo. Takođe je jasno da ne možemo djelovati agresivno, utvrđujući svoja prava kao da živimo u džungli. Ključ leži u ravnoteži.
Ne postoji veći izvor stresa i lične patnje nego potreba da se svima dopadnemo, prilagođavajući se onome što drugi očekuju od nas. To nije zdrava praksa: lična iscrpljenost do koje možemo doći je nesumnjivo ogromna.
Iza ove vrste ambicije svakako postoji stalna potreba za odobravanjem. To znači slijediti pogrešnu ideju da je "ono što drugi misle o meni važnije od mišljenja koje imam o sebi".
Smeta mi što upadate u moje lične prostore, to me boli, to me čini malim kada su moje srce i moja volja dobri. Smeta mi i branim se, tako da moraš znati moje granice, tu liniju koju ne smiješ preći ako ti je stvarno stalo do mene.
Reći ono što nas je uznemirilo je pitanje ličnog dostojanstva
Nešto čudno se dešava u našem predivnom jeziku: započinjanje rečenice sa ličnom zamenicom "JA" često čini da se misli na određeni ponos. Međutim, na engleskom jeziku, niko se ne čudi kad čuje fraze kao što su "I feel (Ja osjećam)", "I believe (Ja vjerujem)", "I need (Ja trebam) ..."
Čak i ako ne koristimo ličnu zamjenicu "ja" na uobičajeni način, dobro je imati na umu naša prava kad god smo u interakciji sa nekim. To je pitanje dostojanstva, a dostojanstvo bi uvijek trebalo biti iznad straha, brige o neugodnosti ili straha da ne bude sve onako kao što drugi očekuju.
Djelovanje s asertivnošću dio je dobrog samopoštovanja, to je čvrsta, ali poštujuća sposobnost da se zna kako treba reagovati u složenim društvenim kontekstima u kojima trenutno živimo. Takođe je jasno da ne možemo djelovati agresivno, utvrđujući svoja prava kao da živimo u džungli. Ključ leži u ravnoteži.
Ne postoji veći izvor stresa i lične patnje nego potreba da se svima dopadnemo, prilagođavajući se onome što drugi očekuju od nas. To nije zdrava praksa: lična iscrpljenost do koje možemo doći je nesumnjivo ogromna.
Iza ove vrste ambicije svakako postoji stalna potreba za odobravanjem. To znači slijediti pogrešnu ideju da je "ono što drugi misle o meni važnije od mišljenja koje imam o sebi".
Prvo pravilo samopoštovanja govori nam da, prije nego što nas drugi prihvate, moramo prihvatiti sebe. To podrazumjeva hrabrost za rastvaranje različitih čvorova:
- Zamka koja vas ujedinjuje sa ljudima koji ne prihvataju vaš način osjećanja i viđenja stvari.
- Hrabrost da se prekine nit koja još uvijek traži odobrenje i ispunjenje. Imajte hrabrosti da sami razmišljate, prihvatajući da drugi ne moraju nužno da dijele vašu viziju svijeta, vaš način razmišljanja o sreći.
- Imajte hrabrosti da odmotate čvor pasivnosti i straha od onoga šta će drugi reći.
Kako izraziti svoja osjećanja na asertivan način
Ono što vam smeta i guši vas se akumulira. Ako progutamo jednu uvredu za drugom, na kraju ćemo se razboljeti zbog našeg otrova. Ako odlučimo da reagujemo u poslednjem trenutku, već puni bijesa i frustracije, ostali će nas gledati s čuđenjem kada otkrijemo sve što smo u tišini sakupljali.
Asertivnost je kompas samopoštovanja, glas koji nam daje dostojanstvo i koji brani naša prava. Stoga je od vitalnog značaja razviti odgovarajuće strategije kako bi se ona mogla integrirati u naše ponašanje.
To mogu biti osnovna pravila:
- Uvedite glagole u svom uobičajenom govoru kao "želim", "volim", "osjećam". Postanite svjesni emocija ili osjećaja koja uzrokuju da koristite jedan od ovih izraza.
- Ako ste u konfuznoj situaciji, nemojte zatvarati jedno oko. Ako vam nešto smeta ili vas brine, pokušajte to pojasniti "odmah".
- Prepoznajte pozitivne aspekte kod drugih ljudi: podstaknite ponašanje koje vas obogaćuje i koje se smatra pozitivnim ili koje predstavlja reprezentaciju "univerzalne akcije", kako bi rekao Kant.
- Kada iskusite situaciju koja vas ispunjava ljutnjom ili bijesom, uzmite vazduh, udahnite i prevedite u riječi svaki osećaj tako što ćete na odgovarajući način upotrebiti fraze kao što su "Ja sam uznemiren zato što ...", "Osjećam se uvrijeđeno jer ..."
- Nemojte se previše obazirati na prigovore, a još manje na ironije ili prezrive riječi. Razgovarajte o svojim pravima i potrebama, slušajte druge i ne bojte se da se branite. Poštujte sebe kao druge. Budite pametni, budite dostojni.
Asertivnost je oružje inteligencije i lične zaštite. Ako se mudro koristi, to je najbolja energija koju će njegovati naše samopoštovanje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/qualcosa-da-fastidio-bisogna-dirlo/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/qualcosa-da-fastidio-bisogna-dirlo/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
