U zapadnom svijetu ravan stomak je sinonim za žensku ljepotu i estetsko savršenstvo. Ipak, trbuh žene je simbol života, obično je veliki, osim kod maloljetnica.
Ali da li se ikada pitamo kako ovi modeli, na manje ili više direktan način, uslovljavaju naš izbor i našu ideju ljepote? Da li smo sigurni da "razmišljamo" glavom?
Zanimljivo je da je ravan stomak u prirodi tokom mladosti normalan i da društvo ohrabruje da se to održi bez obzira na starost, uskraćujući tako neizbežnu transformaciju. Jer staro je često sinonim za ružnoću, pa se tako malo veći trbuh, umjesto da se doživljava jednako velikodušno, pretvara u nesavršenost, defekt koji treba otkloniti, ispraviti, poboljšati, bez obzira na cijenu.
Današnja žena podčinjena je nevjerovatnim estetskim modelima koji je čine žrtvom opresivnog sistema, naizgled liberalnog. Ako je svojevremeno morala da posveti svoj život svojoj porodici, svojoj dijeci, kućanskim poslovima, izložena očiglednom muškom šovinizmu, danas se našla u zatvoru zbog nemogućih ideala ljepote, spremna da učini bilo šta kako bi stekla večnu privlačnost (mladost).
Tako da sve više i više žena umjesto da se ponose sopstvenim rolnicama, stomake drže strogo zaklonjene od znatiželjnih očiju, skrivene, uklonjene i gotovo da se stide sebe. Samo oni koji imaju "sreću" da ga mogu pokazati ravnog i skulpturisanog, usude se otkriti, pokazati, istaknuti.
Trbušna simbolika
Kaže se da trbuh simbolizuje život, tačno je da ga 9 mjeseci čuvamo kao staklnu vazu, u Svetom gralu, ali njegove simbologije se ne završavaju ovdje.
U stara vremena figurice koje prikazuju žene sa velikodušnim trbuhom i širokim bokovima simbolizirale su plodnost i ženstvenost. Kako možemo zaboraviti trbušni ples, koji slavi ovaj dio tijela, vjerovatno inspirisan religioznim ceremonijama drevne Mezopotamije, tokom kojih su žene plesale u čast božice majke Ishtar. Tipični sinusni pokreti ovog plesa imitirali su, prema većini naučnika, oblike i ritmove prirode, na primjer faze mjeseca ili talase mora. Drugi pokreti odjekivali su seksualnim činovima i porođajem.
Zato se kaže da trbušni ples pomaže ženama koje imaju potisnutu energiju u ovom dijelu tijela da ih se oslobode. Prema nekim učiteljima, žene koje to praktikuju mogu se osjećati ženstvenije, mekše, gracioznije, povezane sa prirodom i zato vjerovatnije prihvataju svoju zaokruženost spokojnim duhom. Ono što je sigurno je da u trbušnom plesu mekani oblici nisu odbačeni, daleko od toga i u tom smislu nas ima mnogo toga naučiti.
Zanimljivo je da je ravan stomak u prirodi tokom mladosti normalan i da društvo ohrabruje da se to održi bez obzira na starost, uskraćujući tako neizbežnu transformaciju. Jer staro je često sinonim za ružnoću, pa se tako malo veći trbuh, umjesto da se doživljava jednako velikodušno, pretvara u nesavršenost, defekt koji treba otkloniti, ispraviti, poboljšati, bez obzira na cijenu.
Današnja žena podčinjena je nevjerovatnim estetskim modelima koji je čine žrtvom opresivnog sistema, naizgled liberalnog. Ako je svojevremeno morala da posveti svoj život svojoj porodici, svojoj dijeci, kućanskim poslovima, izložena očiglednom muškom šovinizmu, danas se našla u zatvoru zbog nemogućih ideala ljepote, spremna da učini bilo šta kako bi stekla večnu privlačnost (mladost).
Tako da sve više i više žena umjesto da se ponose sopstvenim rolnicama, stomake drže strogo zaklonjene od znatiželjnih očiju, skrivene, uklonjene i gotovo da se stide sebe. Samo oni koji imaju "sreću" da ga mogu pokazati ravnog i skulpturisanog, usude se otkriti, pokazati, istaknuti.
Trbušna simbolika
Kaže se da trbuh simbolizuje život, tačno je da ga 9 mjeseci čuvamo kao staklnu vazu, u Svetom gralu, ali njegove simbologije se ne završavaju ovdje.
U stara vremena figurice koje prikazuju žene sa velikodušnim trbuhom i širokim bokovima simbolizirale su plodnost i ženstvenost. Kako možemo zaboraviti trbušni ples, koji slavi ovaj dio tijela, vjerovatno inspirisan religioznim ceremonijama drevne Mezopotamije, tokom kojih su žene plesale u čast božice majke Ishtar. Tipični sinusni pokreti ovog plesa imitirali su, prema većini naučnika, oblike i ritmove prirode, na primjer faze mjeseca ili talase mora. Drugi pokreti odjekivali su seksualnim činovima i porođajem.
Zato se kaže da trbušni ples pomaže ženama koje imaju potisnutu energiju u ovom dijelu tijela da ih se oslobode. Prema nekim učiteljima, žene koje to praktikuju mogu se osjećati ženstvenije, mekše, gracioznije, povezane sa prirodom i zato vjerovatnije prihvataju svoju zaokruženost spokojnim duhom. Ono što je sigurno je da u trbušnom plesu mekani oblici nisu odbačeni, daleko od toga i u tom smislu nas ima mnogo toga naučiti.
Na polju japanskih borilačkih veština, kao što su Džudo, Sumo i Karate, trbuh ili bolje rečeno trbušna šupljina, zvana Hara, smatra se porijeklom vitalne energije i fizičke snage, iz koje dolazi ustavna energija, ali takođe i lična moć koja stoji iza misli i snova u svijetu materije. Sadrži mnogo unutrašnjih organa koji se protežu od rebra do pubisa i kosti kuka.
Osoba koja je u kontaktu sa Harom smatra se mirnijom iznutra, pravednijom i spremnom da se tokom borbe fizički brani jer je uravnotežena. Još se u japanskoj kulturi vjerovalo da je Hara izvor bilo kakvih zdravstvenih problema i da se zbog toga treba pravilno masirati najmanje deset minuta dnevno. Zdravi trbuh prema istočnjačkoj koncepciji pozitivno bi uticao na naš um, donoseći korist fizičkom, emotivnom i psihološkom nivou. U Japanu se vjerovalo da je Hara čak bila duša i ubijalo se udarajući u stomak, oslobađajući dušu šteteći je od nečasti.
Osoba koja je u kontaktu sa Harom smatra se mirnijom iznutra, pravednijom i spremnom da se tokom borbe fizički brani jer je uravnotežena. Još se u japanskoj kulturi vjerovalo da je Hara izvor bilo kakvih zdravstvenih problema i da se zbog toga treba pravilno masirati najmanje deset minuta dnevno. Zdravi trbuh prema istočnjačkoj koncepciji pozitivno bi uticao na naš um, donoseći korist fizičkom, emotivnom i psihološkom nivou. U Japanu se vjerovalo da je Hara čak bila duša i ubijalo se udarajući u stomak, oslobađajući dušu šteteći je od nečasti.
Čak su i neke drevne legende i basne poput „Trbuha i članova“ od Esopa naglašavale su njegovu središnost u ljudskom tijelu. Ta basna, na primjer, govori da su se jednog dana pripadnici ljudskog tijela odrekli trbuha zato što su bili u praznom hodu i požudi, prisiljeni da se upuštaju u njihove ćudljivosti. Njihove ruke su, u znak protesta, rekle da više neće ništa podizati, usta više neće gutati hranu, noge više neće nositi i tako dalje. Ali kada je počeo protest, cijelo telo je počelo da slabi. Zbog toga su razni članovi shvatili da trbuh uopšte nije beskoristan i da od njega zavisi njihovo zdravlje.
Ukratko, trbuh je opterećen manje ili više tajnim simbolima i treba izbjegavato njegovo podvrgavanje logici nemoguće ljepote. Prepoznajemo njegovu vrijednost!
Laura De Rosa
Prevod teksta:https://www.eticamente.net/59705/la-pancia-generosa-della-donna-e-simbolo-di-vita.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Ukratko, trbuh je opterećen manje ili više tajnim simbolima i treba izbjegavato njegovo podvrgavanje logici nemoguće ljepote. Prepoznajemo njegovu vrijednost!
Laura De Rosa
Prevod teksta:https://www.eticamente.net/59705/la-pancia-generosa-della-donna-e-simbolo-di-vita.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
