Potpuni život je put na kojem shvatamo da vrijedimo više od onoga što smo učinili ili postigli. Znači da cijenimo našu magičnu suštinu i shvatamo da smo veoma dragocjena imovina.
Živjeti punim plućima, moguće je ako cijenimo ono što imamo, šta smo i šta smo proživjeli. Umjetnost osjećanja kompletnosti takođe nam omogućava da budemo preduzimljivi, istraživači boljih životnih puteva sa potrebnom snagom koju daju iskustvo i ljubav prema sebi. Malo je psiholoških stanja koja su toliko moćna i ispunjavajuća.
T. S. Elliot je govorio da je punoća za kojom čezne ljudsko srce uvijek dostupna. Ipak, mi to ne vidimo. Ne znamo kako da dostignemo tu dimenziju, jer u mnogim slučajevima ne uspijevamo da shvatimo osnovni aspekt: punoća teče u nama samo kada se riješimo suvišnog.
Radi se o razumevanju da imamo više nego što mislimo. Moramo ostaviti po strani strah od gubitka određenih ljudi ili stvari da bismo otkrili da ponekad možemo živjeti dobro bez bijega od stvarnosti. Napokon, potpuno živjeti je kao da se probudite svesni ko ste da biste živjeli sa većom ravnotežom.
Često se kaže da ova dimenzija dolazi u preciznoj fazi našeg životnog ciklusa, što je proizvod zrelosti. Poslednjih godina pažnja se usredsredila na deceniju između 50 i 60 godina u kojoj je, vjerovatno, dostignut najviši stepen psihološkog blagostanja.
Međutim, željeli bismo da naglasimo da što se tiče starosti, ništa nije apsolutno. Svako svojim tempom dostiže vrhunac ličnog razvoja i ispunjenja. Drugi, s druge strane, to nikada ne dostignu.
T. S. Elliot je govorio da je punoća za kojom čezne ljudsko srce uvijek dostupna. Ipak, mi to ne vidimo. Ne znamo kako da dostignemo tu dimenziju, jer u mnogim slučajevima ne uspijevamo da shvatimo osnovni aspekt: punoća teče u nama samo kada se riješimo suvišnog.
Radi se o razumevanju da imamo više nego što mislimo. Moramo ostaviti po strani strah od gubitka određenih ljudi ili stvari da bismo otkrili da ponekad možemo živjeti dobro bez bijega od stvarnosti. Napokon, potpuno živjeti je kao da se probudite svesni ko ste da biste živjeli sa većom ravnotežom.
Često se kaže da ova dimenzija dolazi u preciznoj fazi našeg životnog ciklusa, što je proizvod zrelosti. Poslednjih godina pažnja se usredsredila na deceniju između 50 i 60 godina u kojoj je, vjerovatno, dostignut najviši stepen psihološkog blagostanja.
Međutim, željeli bismo da naglasimo da što se tiče starosti, ništa nije apsolutno. Svako svojim tempom dostiže vrhunac ličnog razvoja i ispunjenja. Drugi, s druge strane, to nikada ne dostignu.
Živite punim plućima, živite u ravnoteži i ličnom zadovoljstvu
Potpuni život ne znači doći do vrha piramide potreba Abrahama Maslova, mjesta gdje boravi samoostvarenje, i misleći da se sve tu završava, da smo konačno postigli sreću.
U stvarnosti, život je put: to znači biti aktivan dio životnog toka, osjećati se snažno i sposobno za suočavanje sa događajima.
Stoga nije pitanje dimenzije ličnog razvoja koju je lako dostići ili osvojiti. Sada više nego ikad, socijalna psihologija istražuje naše unutrašnje resurse da bismo postigli blagostanje.
Daniel Kahneman, psiholog sa Univerziteta Princeton, često kaže da veći dio ovog istraživanja predstavlja neobičan problem: ljudi ne znaju kako tačno da definišu sreću. U studiji koju je sproveo i objavio u časopisu "Science" pokazao je vrlo zanimljivu činjenicu.
U svom radu, dr Kahneman nam je pokazao da ljudi u prosjeku znaju da novac ne donosi sreću. Takođe znamo da se sreća razlikuje od ličnog ispunjenja. Ipak, većina nas teži upravo ovoj dimenziji: da se osjećamo ispunjenim, u ravnoteži sa sobom i sa životom.
Potpuni život ne znači doći do vrha piramide potreba Abrahama Maslova, mjesta gdje boravi samoostvarenje, i misleći da se sve tu završava, da smo konačno postigli sreću.
U stvarnosti, život je put: to znači biti aktivan dio životnog toka, osjećati se snažno i sposobno za suočavanje sa događajima.
Stoga nije pitanje dimenzije ličnog razvoja koju je lako dostići ili osvojiti. Sada više nego ikad, socijalna psihologija istražuje naše unutrašnje resurse da bismo postigli blagostanje.
Daniel Kahneman, psiholog sa Univerziteta Princeton, često kaže da veći dio ovog istraživanja predstavlja neobičan problem: ljudi ne znaju kako tačno da definišu sreću. U studiji koju je sproveo i objavio u časopisu "Science" pokazao je vrlo zanimljivu činjenicu.
U svom radu, dr Kahneman nam je pokazao da ljudi u prosjeku znaju da novac ne donosi sreću. Takođe znamo da se sreća razlikuje od ličnog ispunjenja. Ipak, većina nas teži upravo ovoj dimenziji: da se osjećamo ispunjenim, u ravnoteži sa sobom i sa životom.
Tajne života
Živjeti punim plućima suprotno je od praznog života. Ovo poslednje stanje se javlja kada se čovjek obeshrabri, kada strepi i osjeća se sam. Jasno je da ćemo se na neki način uvijek morati nositi sa ovom psihološkom stvarnošću.
Pa ipak, osoba koja se svakodnevno trudi da živi u potpunosti, u stanju je da bolje upravlja svojim životom. Pa da vidimo kako da dostignemo i razvijemo ovu dimenziju.
Mi nismo ono što radimo, mi smo ono što nosimo u sebi
Rijetko postavljamo sebi pitanje: "Šta nosimo u svom biću?". Često se definišemo prema onome što radimo (ja sam medicinska sestra, mehaničar itd.) Ili prema onome što smo iskusili. Međutim, da bismo živjeli u potpunosti, bilo bi poželjno biti svestan šta definiše našu ličnost:
"Ja sam strast, optimizam, odlučnost, saosećam sa svojim poslom, volim svoju porodicu i sviđa mi se ko sam i šta sam postigao".
Osjetimo se živima "ovdje i sada"
Potpuno življenje je put i prije svega stav. To znači da nam je jasno šta nosimo u sebi i da dobro koristimo sadašnjost, "ovdje i sada".
Ako živimo sa strašću, usklađujemo se sa našom stvarnošću i možemo je maksimalno iskoristiti. Isto tako, ako osjećamo naklonost, možemo se pobrinuti za sebe i svoje voljene.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/vivere-pienamente-una-decisione-importante/
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
Živjeti punim plućima suprotno je od praznog života. Ovo poslednje stanje se javlja kada se čovjek obeshrabri, kada strepi i osjeća se sam. Jasno je da ćemo se na neki način uvijek morati nositi sa ovom psihološkom stvarnošću.
Pa ipak, osoba koja se svakodnevno trudi da živi u potpunosti, u stanju je da bolje upravlja svojim životom. Pa da vidimo kako da dostignemo i razvijemo ovu dimenziju.
Mi nismo ono što radimo, mi smo ono što nosimo u sebi
Rijetko postavljamo sebi pitanje: "Šta nosimo u svom biću?". Često se definišemo prema onome što radimo (ja sam medicinska sestra, mehaničar itd.) Ili prema onome što smo iskusili. Međutim, da bismo živjeli u potpunosti, bilo bi poželjno biti svestan šta definiše našu ličnost:
"Ja sam strast, optimizam, odlučnost, saosećam sa svojim poslom, volim svoju porodicu i sviđa mi se ko sam i šta sam postigao".
Osjetimo se živima "ovdje i sada"
Potpuno življenje je put i prije svega stav. To znači da nam je jasno šta nosimo u sebi i da dobro koristimo sadašnjost, "ovdje i sada".
Ako živimo sa strašću, usklađujemo se sa našom stvarnošću i možemo je maksimalno iskoristiti. Isto tako, ako osjećamo naklonost, možemo se pobrinuti za sebe i svoje voljene.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/vivere-pienamente-una-decisione-importante/
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
