Bilo bi veoma komplikovano ako bismo pokušali da prebrojimo sve misli koje nam prođu kroz dan. Pa, od 70.000 misli koje formulišemo svaki dan, većina se odnosi na naše potrebe.
Naše radosti, naši ukusi, naši problemi ... Ukratko, mislimo više o sebi nego o bilo čemu drugom. U stvari,to izgleda logično.
Nakon toga, moguće je da veliki dio naših misli ode našim najbližima: našem partneru, porodici, djeci, prijateljima. Razmišljamo o neizvršenim obavezama sa njima i sukobima; za svaku od njih razrađujemo ekskluzivna razmišljanja.
Konačno, nesumnjivo je mali dio misli okrenut uzaludnim, svetovnim i svakodnevnim pitanjima kao što su "kakvu kosu ima ta devojka", "uopšte mi se ne sviđa ovaj TV program, promjeni kanal" itd.
Kad više vremena posvećujemo drugima nego sebi
Dokazano je da naši umovi često posvećuju previše vremena drugima.
"Da li sam ga povredio svojim rečima?", "Moja je greška, trebalo je da se ponašam drugačije", "Ja sam prava sebična osoba, jednom su me zamolili za pomoć ...".
To su potpuno negativne fraze zbog kojih se osjećamo loše jer nam pokazuju da nismo bili dovoljno dobri prema drugima. To su misli koje nisu posvećene nama, našoj odbrani, već drugima.
Nevjerovatna je sposobnost ljudskih bića da formulišu misli poput onih koje su upravo izražene, a koje imaju posledice na emocionalnom nivou. Previše razmišljanja o drugima, u stvari, ima posledice na emocionalnost.
Možda mislite da su ove misli neizbježne. Postoji milion razloga zašto se osjećamo ovako, ali da li je zaista tako?
Obrazovne poruke detinjstva
Tokom života neprestano smo izloženi obrazovnim porukama kao što su "morate da delite stvari", "morate da mislite na dobro drugih", "činite sve što je moguće da druge učinite srećnim" itd.
Ovo su poruke koje nas hrane tokom djetinjstva. Društvo je ubeđeno da djeca moraju da prime takve ideje, kako bi onda u budućnosti izgradila svoje vijrednosti. U stvari, ovi koncepti predstavljaju ograničenja za odrasle:
Na prvom mjestu, to nisu jednostavne fraze, niti predlozi: to su naredbe. Više nismo djeca: možemo da menjamo, razmišljamo i raspravljamo o ovim naredbama. Moramo da odlučimo da li ćemo činiti dobro, moramo da odlučimo da li da podelimo svoju imovinu.
Drugo, to su dihotomične naredbe: "morate deliti, inače to znači da niste dobri", "činite dobro drugima, u suprotnom znači da ste loši", "usrećite druge, inače ste sebični". Ove naznake ne razmatraju mogućnost nijansi. Sve ili ništa, dobar ili loš. Nije li život sastavljen od nijansi?
Konačno, tu je i subjektivnost. Niko nikada nije tačno definisao ko je "dobar", "sebičan" ili "altruističan". Gdje je napisan tačan opis egoiste? Da li je loše biti sebičan?
Nakon toga, moguće je da veliki dio naših misli ode našim najbližima: našem partneru, porodici, djeci, prijateljima. Razmišljamo o neizvršenim obavezama sa njima i sukobima; za svaku od njih razrađujemo ekskluzivna razmišljanja.
Konačno, nesumnjivo je mali dio misli okrenut uzaludnim, svetovnim i svakodnevnim pitanjima kao što su "kakvu kosu ima ta devojka", "uopšte mi se ne sviđa ovaj TV program, promjeni kanal" itd.
Kad više vremena posvećujemo drugima nego sebi
Dokazano je da naši umovi često posvećuju previše vremena drugima.
"Da li sam ga povredio svojim rečima?", "Moja je greška, trebalo je da se ponašam drugačije", "Ja sam prava sebična osoba, jednom su me zamolili za pomoć ...".
To su potpuno negativne fraze zbog kojih se osjećamo loše jer nam pokazuju da nismo bili dovoljno dobri prema drugima. To su misli koje nisu posvećene nama, našoj odbrani, već drugima.
Nevjerovatna je sposobnost ljudskih bića da formulišu misli poput onih koje su upravo izražene, a koje imaju posledice na emocionalnom nivou. Previše razmišljanja o drugima, u stvari, ima posledice na emocionalnost.
Možda mislite da su ove misli neizbježne. Postoji milion razloga zašto se osjećamo ovako, ali da li je zaista tako?
Obrazovne poruke detinjstva
Tokom života neprestano smo izloženi obrazovnim porukama kao što su "morate da delite stvari", "morate da mislite na dobro drugih", "činite sve što je moguće da druge učinite srećnim" itd.
Ovo su poruke koje nas hrane tokom djetinjstva. Društvo je ubeđeno da djeca moraju da prime takve ideje, kako bi onda u budućnosti izgradila svoje vijrednosti. U stvari, ovi koncepti predstavljaju ograničenja za odrasle:
Na prvom mjestu, to nisu jednostavne fraze, niti predlozi: to su naredbe. Više nismo djeca: možemo da menjamo, razmišljamo i raspravljamo o ovim naredbama. Moramo da odlučimo da li ćemo činiti dobro, moramo da odlučimo da li da podelimo svoju imovinu.
Drugo, to su dihotomične naredbe: "morate deliti, inače to znači da niste dobri", "činite dobro drugima, u suprotnom znači da ste loši", "usrećite druge, inače ste sebični". Ove naznake ne razmatraju mogućnost nijansi. Sve ili ništa, dobar ili loš. Nije li život sastavljen od nijansi?
Konačno, tu je i subjektivnost. Niko nikada nije tačno definisao ko je "dobar", "sebičan" ili "altruističan". Gdje je napisan tačan opis egoiste? Da li je loše biti sebičan?
Mislite na sebe, budite sebi prioritet
Dešava se da se nađete zarobljeni u logici koja vam šteti. Zato dajte svoje vreme, svoje resurse i svoju snagu ljudima za koje izgleda da nemaju drugu svrhu u životu osim da vas natjeraju da patite.
I ne možete stati, jer se plašite negativnih posledica. Činjenica da ste se udaljili od puta koji su vam zacrtali užasava.
Mirno i smireno razmislite i racionalizujte ove misli, ovo vam može biti od velike pomoći.
Videćete da ćete, nakon što ste neko vrijeme razmišljali, reći: "Možda nisam tako loša osoba. Možda mi sada treba vremena za sebe. Možda trenutno ne želim ni sa kim da delim svoje stvari. Možda bih trebao biti malo sebičniji. "
Možda je sebičnost opravdana. Možda biti sebičan samo znači voljeti sebe.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/vivere-per-gli-altri-senza-smettere-di-pensare-a-se-stessi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Dešava se da se nađete zarobljeni u logici koja vam šteti. Zato dajte svoje vreme, svoje resurse i svoju snagu ljudima za koje izgleda da nemaju drugu svrhu u životu osim da vas natjeraju da patite.
I ne možete stati, jer se plašite negativnih posledica. Činjenica da ste se udaljili od puta koji su vam zacrtali užasava.
Mirno i smireno razmislite i racionalizujte ove misli, ovo vam može biti od velike pomoći.
Videćete da ćete, nakon što ste neko vrijeme razmišljali, reći: "Možda nisam tako loša osoba. Možda mi sada treba vremena za sebe. Možda trenutno ne želim ni sa kim da delim svoje stvari. Možda bih trebao biti malo sebičniji. "
Možda je sebičnost opravdana. Možda biti sebičan samo znači voljeti sebe.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/vivere-per-gli-altri-senza-smettere-di-pensare-a-se-stessi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
