Kada osoba razumije, internalizuje i shvata da zaslužuje da bude srećna, život joj otvara nove mogućnosti, vrata su širom otvorena, i zagonetke se transformišu u statue od soli koje odnosi vjetar.
Ništa nas ne može zaustaviti od trenutka kada shvatamo da smo dostojni radosti, dok drugi mogu samo da pokušavaju zastrašiti naše želje.
Kao što je Emily Dickinson rekla u svojoj poeziji, ljudi ignorišu njihovu veličinu dok ne stanu na noge.
Kao što je Emily Dickinson rekla u svojoj poeziji, ljudi ignorišu njihovu veličinu dok ne stanu na noge.
Zanimljivo je da često naše obrazovanje, društvo i ljudi oko nas više vole da nas vide kako sjedimo, podložni, nečujni i poslušni.
"Ako radite ono što vam ne treba, moraćete da patite od toga što ne zaslužujete."
-Benjamin Franklin-
U stvari, to je upravo ono što se dogodilo poznatoj pjesnikinji iz Massachusetts-a, čija razočaranja, strahovi i tuge su doveli do njenog zaključavanja u sobi njene porodične kuće u Amherst-u, pretvarajući je u nešto više od sjenke, mršavu figuru koju su komšije mogli da gledaju samo kroz prozore. Od svih svojih 1800 napisanih pjesama, samo je desetak objavljenih, dok osobe koje su se nalazile oko nje su voljeli samo jednu, ali ni ona ni oni nikada nijesu bili dovoljno hrabari da naprave prvi korak.
To su bila druga vremena, bez sumnje. To je bio drugi mentalitet. Pa ipak, koliko god čudno da izgleda, složeni svemir emocija, nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja je aspekt koji nikad ne izlazi iz mode. To je kao film koji se nikada ne završava, koji nam donosi magiju, ali koji je i otpusti, koji nas uči šta je to sreća, ali nam je i brzo oduzme ostavljajući nas sa željama, patnjom i kajanjem.
Kajanje zbog toga što se nijesi usudio da se boriš, jer ne osjećaš da zaslužuješ tu neponovljivu priliku, jer nemaš dovoljno hrabrosti za tu izgubljenu ljubav ...
Zaslužujete bolji život
Ana je počela da ide u teretanu jer je želela zdraviji život. Ona odlazi tamo svakog dana od 19 do 20 časova, ali i dalje puši dvije kutije cigareta dnevno. Karlo je izgubio posao prije 9 mjeseci. On ide svaki dan da distribuira cv, a kada se vrati kući, počinje da jede kompulsivno, toliko da se njegovo tijelo dramatično promjenilo. Marta je za mijesec dana zatvorila veoma problematičnu vezu i odmah je skočila na onlajn ćaskanje sa opsesivnom idejom da pronađe idealnog partnera.
Sve ovo su primjeri koji se mogu sumirati u centralnoj ideji da, dok ne nađemo ravnotežu u oblasti našeg života, mi u budućnosti radimo zabrinjavajuće korake. Baš kao da nijesmo u potpunosti prihvatili da zaslužujemo bolji život, a to nas često vodi ka neprekidnom i zdravom obraćanju pažnje na sebe. Zašto to radimo? Zašto ne pokušamo da autentično kontrolišemo našu stvarnost kako bismo postigli dobrobit?
Odgovor na ovo pitanje moramo potražiti ne samo u našoj prošlosti, već i u našoj nesposobnosti da se brinemo o sebi, da tražimo psihološko blagostanje i da upravljamo našim emocijama. U tri predložena primjera vidjeli smo kako svaki od ovih ljudi radi neke stvari kako bi počeo dobro da funkcioniše. Jedan ide u teretanu, drugi traži posao, a poslednji je završio složen i nesrećan odnos.
Ipak, drugo ponašanje što je dovelo do te crne rupe koje im je zajedničko: anksioznost, nesigurnost, strah od budućnosti, nemogućnost da budemo sami, zavisnost od neke supstance ... svi mi zaslužujemo bolji život, ali mi ne znamo da zadovoljimo autentične potrebe, one koji žive na intimnijem i dubljem nivou našeg bića.
To su bila druga vremena, bez sumnje. To je bio drugi mentalitet. Pa ipak, koliko god čudno da izgleda, složeni svemir emocija, nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja je aspekt koji nikad ne izlazi iz mode. To je kao film koji se nikada ne završava, koji nam donosi magiju, ali koji je i otpusti, koji nas uči šta je to sreća, ali nam je i brzo oduzme ostavljajući nas sa željama, patnjom i kajanjem.
Kajanje zbog toga što se nijesi usudio da se boriš, jer ne osjećaš da zaslužuješ tu neponovljivu priliku, jer nemaš dovoljno hrabrosti za tu izgubljenu ljubav ...
Zaslužujete bolji život
Ana je počela da ide u teretanu jer je želela zdraviji život. Ona odlazi tamo svakog dana od 19 do 20 časova, ali i dalje puši dvije kutije cigareta dnevno. Karlo je izgubio posao prije 9 mjeseci. On ide svaki dan da distribuira cv, a kada se vrati kući, počinje da jede kompulsivno, toliko da se njegovo tijelo dramatično promjenilo. Marta je za mijesec dana zatvorila veoma problematičnu vezu i odmah je skočila na onlajn ćaskanje sa opsesivnom idejom da pronađe idealnog partnera.
Sve ovo su primjeri koji se mogu sumirati u centralnoj ideji da, dok ne nađemo ravnotežu u oblasti našeg života, mi u budućnosti radimo zabrinjavajuće korake. Baš kao da nijesmo u potpunosti prihvatili da zaslužujemo bolji život, a to nas često vodi ka neprekidnom i zdravom obraćanju pažnje na sebe. Zašto to radimo? Zašto ne pokušamo da autentično kontrolišemo našu stvarnost kako bismo postigli dobrobit?
Odgovor na ovo pitanje moramo potražiti ne samo u našoj prošlosti, već i u našoj nesposobnosti da se brinemo o sebi, da tražimo psihološko blagostanje i da upravljamo našim emocijama. U tri predložena primjera vidjeli smo kako svaki od ovih ljudi radi neke stvari kako bi počeo dobro da funkcioniše. Jedan ide u teretanu, drugi traži posao, a poslednji je završio složen i nesrećan odnos.
Ipak, drugo ponašanje što je dovelo do te crne rupe koje im je zajedničko: anksioznost, nesigurnost, strah od budućnosti, nemogućnost da budemo sami, zavisnost od neke supstance ... svi mi zaslužujemo bolji život, ali mi ne znamo da zadovoljimo autentične potrebe, one koji žive na intimnijem i dubljem nivou našeg bića.
Vjerujte u sebe, jer biti srećan nije nužnost, već pravo
Život će nam dati više mogućnosti samo ako stavimo jedno stopalo ispred a sa drugim ga pratimo. Sreća će kucati na naša vrata samo ako smo receptivni, ako smo pažljivi, pripremljeni i iznad svega ... voljni. Zato što će oni koji su dopustili da budu vođeni strahovima i nesigurnošću pasti na ostrvo izgubljenih mogućnosti. Zato što će se prije nego što se razočaraju, predati ili kasnije patiti od istih fizičkih i mentalnih poremećaja kao i Emily Dickinson.
Život će nam dati više mogućnosti samo ako stavimo jedno stopalo ispred a sa drugim ga pratimo. Sreća će kucati na naša vrata samo ako smo receptivni, ako smo pažljivi, pripremljeni i iznad svega ... voljni. Zato što će oni koji su dopustili da budu vođeni strahovima i nesigurnošću pasti na ostrvo izgubljenih mogućnosti. Zato što će se prije nego što se razočaraju, predati ili kasnije patiti od istih fizičkih i mentalnih poremećaja kao i Emily Dickinson.
"Pretpostavljam da nijesam kao Emily Dickinson, koja je držala svoje najbolje stvari zamotane u fioci"
-Jeff Bridges-
U ovim vremenima kada su Twitter i Facebook puni tableta sreće u obliku ljubaznih fraza, postoji nešto što ne smijemo da izgubimo. Nešto što nas vrlo pažljivo podsjeća na promotere pozitivne psihologije: moramo naučiti da prihvatimo bolna iskustva, bez obzira na to koliko teška mogu biti. Otkaz, razočarenje ili nesreća predstavljaju dogadaje kojih se moramo osloboditi. Kada uronite u haotičan krug negativnih osjećanja, vrijeme je da se vratite na površinu, jači nego ranije. Osjećajući se važnim.
U našem komplikovanom svakodnevnom životu moramo da internalizujemo činjenicu da ljudi ne samo zaslužuju da se osjećaju dobro, da se osjećaju smireno, da spoznaju zadovoljstvo, slobodu, trijumf i ukus sreće. Sve ove dimenzije su zapravo prava. Zato što nije važno kakva je naša istorija ili odakle dolazimo ili ko smo mi ... Svi imamo pravo da budemo srećni i da sami izabremo način na koji želimo da budemo srećni.
Prevod tekst https://lamenteemeravigliosa.it/vita-bisogno-crediamo-meritarlo/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
