Putovati sa ljubaznim saputnicima je tako udobno, tako dobro. Stvari se mogu uredno staviti ispod gornje police i ostaviti na drugo mjesto. I neko će ti pomoći da podigneš kofer.
Veoma je prijatno voziti se u takvom kupeu. Gdje ne treba ništa objašnjavati, zamoliti da se izađe, kada se presvlačiš, trpjeti nepristojne psovke ili vrisku ...
Život je kao voz. Kuda idemo neizvjesno je. Ali od nas zavisi da li ćemo učiniti putovanje prijatnim. Jer, u suštini, nema izlaska. I svi moraju da putuju. I bez obzira kakve su moje navike i želje, vokabular i životno iskustvo; ja nijesam sama u kupeu. Eto zašto je potrebna učtivost i uljudnost. I razumevanje.
Velika je sreća imati dobre saputnike sa rumenim piroškama i dobrim srcem. A i da sam budeš takav. Da se barem trudiš...