Prije moga rođenja moji roditelji su otišli na nekoliko godina u Belomorsk, sa jasnim ciljem: da zarade za luksuzni auto - ZAZ 965 (gabaritni zaporožac).
|
|
Gledajući sada mogu se pohvaliti da su uspjeli, sedam godina smo, dva puta godišnje odmarali na Krimu, ali to je druga priča.
Tako, otac je bio građevinski inženjer, a majka je bibliotekarka. Dobili su sobu. |
Od nameštaja u sobi je bila samo sijalica koja je visila na ogoljenim žicama.
U uglu moji su stavili svoje stvari, postavili dušek i počeli porodični savjet: pošto nije bilo ničega, a tu su trebali da žive dvije godine, trebalo je urediti život. Posle žestoke debate, ministra ekonomije i ministra finansija, odlučili su da ne troše za život više od 100 rubalja mjesečno. Ukoliko nešto preostane to će dati za hranu i staviti na štednu knjižicu.
Napravili su plan kupovine:
1. mjesec - krevet, posuđe.
2. mjesec - ormar, police za knjige, sto.
3. mjesec - vetrina za suđe, stolice, tepih.
4. mjesec - mašinu za pranje veša, servis za ručavanje.
5. mjesec - šporet na plin (umesto našeg električnog), zidni sat.
6. mjesec - radio, luster.
Uveče, dan nakon plate, moj otac je došao kući i video da umesto kreveta i posuđa, majka je uspjela da kupi i donese mašinu za veš, tiganj, lonac, dvije kašike i ... radio - gramofon sa pločama (za šerpu nije bilo dovoljno, limit od 100 rubalja bio je potrošen).
U početku, otac je bio veoma ljut: "Kako si mogla da peskočiš šest mjeseci i kupiš radio!!!? Imali smo jasan plan! Krevet i posuđe !!!? "
Majka je rekla svoju krunsku frazu, nakon čega je otac ostao bez argumenata:
- Smatraj da sam te ubijedila ...
U uglu moji su stavili svoje stvari, postavili dušek i počeli porodični savjet: pošto nije bilo ničega, a tu su trebali da žive dvije godine, trebalo je urediti život. Posle žestoke debate, ministra ekonomije i ministra finansija, odlučili su da ne troše za život više od 100 rubalja mjesečno. Ukoliko nešto preostane to će dati za hranu i staviti na štednu knjižicu.
Napravili su plan kupovine:
1. mjesec - krevet, posuđe.
2. mjesec - ormar, police za knjige, sto.
3. mjesec - vetrina za suđe, stolice, tepih.
4. mjesec - mašinu za pranje veša, servis za ručavanje.
5. mjesec - šporet na plin (umesto našeg električnog), zidni sat.
6. mjesec - radio, luster.
Uveče, dan nakon plate, moj otac je došao kući i video da umesto kreveta i posuđa, majka je uspjela da kupi i donese mašinu za veš, tiganj, lonac, dvije kašike i ... radio - gramofon sa pločama (za šerpu nije bilo dovoljno, limit od 100 rubalja bio je potrošen).
U početku, otac je bio veoma ljut: "Kako si mogla da peskočiš šest mjeseci i kupiš radio!!!? Imali smo jasan plan! Krevet i posuđe !!!? "
Majka je rekla svoju krunsku frazu, nakon čega je otac ostao bez argumenata:
- Smatraj da sam te ubijedila ...
|
A kada se, u polumračnoj praznoj prostoriji čula muzika, koja je dolazila preko radio talasa sa udaljenih kontinenata, tata je potpuno omekšao i nasmijao se.
Čini se da dobro može živjeti sa jednim tiganjem, bez tanjira i polica za knjige, ali sa stvarima, koje odmah poboljšavaju kvalitet života: mašinom za veš i radiom. |
|
Iz nekog razloga zapamtio sam ovu priču za cio život i uvijek u svemu se trudim da preskočim "tepih", "ležaj", "stolice", odmah idem na "radio ..."
Život je kratak i ne treba djelovati kako je propisano, već onako kako se želi. A to svako može da uradi, ali ne zna za to.
Izvor: https://vk.com/tobewoman?z=photo-23228995_456242388%2Falbum-23228995_00%2Frev
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
