Ovo je jedna od onih fraza koju kada čujete odmah pomislite na remek- djelo koje je Roberto Benigni režirao i interpretirao u filmu "Život je lijep".
U stvari je to vrlo tužan film koji govori kako se sa humorom i optimizmom mogu preživijeti i najstrašnija zvjerstva ...
Ovo remek-djelo je mnogo više od filma.
Zaplet je jednostavan, Guido Orefice ima san da otvori knjižaru, u međuvremenu radi kao konobar u hotelu Grand i zaljubljuje se u Doru, seosku učiteljicu. San postaje stvarnost, Guido se vjenčava i zajedno sa voljenom dobija sina Đosua. Sve se čini savršenim sve dok Drugi svjetski rat nije upao u ovu priču. Guido i njegova porodica završavaju u koncentracionom logoru gdje su dva muškarca porodice odvojena od majke. Guido, međutim, pronalazi način da preživi zvjerstva logora tako što dijete navodi da vjeruje da je u stvari sve to igra, ovdje dolazi u igru "defiling holokausta" koji Benigni stvara kao umjetničko djelo. Ne otkrivam završetak (mada mislim da ste svi već vidjeli s obzirom da je film iz 1997.) da ne bih upropastio film onima ako ga još uvijk slučajno nisu vidijeli.
Ali uprkos jednostavnosti zapleta, ovaj film, kao što sam već rekao, skriva mnogo više.
Vojnik (na njemačkom): Pažnja! Upozorenje! Tišina! Ima li Italijana koji ovdje zna njemački jezik?
Guido (obraća se Bartolomeu): Šta je rekao?
Bartolomeo: Traže nekoga ko govori njemački, objašnjava sva pravila logora. (Guido diže ruku)
(Bartolomeo): Znaš njemački?
Guido: Ne.
Vojnik (na njemačkom): Slušajte me svi. Ovo ću reći samo jednom.
Guido: Igra počinje, ko je tu,tu je, ne možemo više čekati druge učesnike.
Vojnik: (na njemačkom): Dovedeni ste u ovaj logor s razlogom ...
Guido: Pobijeđuje ko prvi dođe do 1000 bodova. Pobjednik dobija pravi tenk.
Vojnik: (na njemačkom): ... zbog posla!
Guido: Blago njemu.
Vojnik: (na njemačkom): Svaka sabotaža kažnjava se smrću. Pogubljenja se odvijaju na četverokutu, pucajući s leđa.
Guido: Svakog dana ćemo vam prenositi opštu klasifiku preko megafona.Onome ko bude poslednji u klasifici stavićemo natpis "dupe",koji će morati da nosi na leđima.
Vojnik: (na njemačkom): Imate čast raditi za našu veliku matičnu zemlju i učestvovati u izgradnji velikog njemačkog carstva.
Guido: Mi igramo ulogu onih gadnih negativaca koji vrište.
Vojnik: (na njemačkom): Nikada ne smete zaboraviti tri opšta pravila: 1) Ne pokušavajte da pobjegnete 2) slijedite svaku naredbu bez postavljanja pitanja 3) Svako ko protestira biće obješen. Da li je jasno?
Guido: U tri slučaja svi bodovi se gube, gube ih: 1) Oni koji počnu plakati 2) oni koji žele da vide majku 3) Oni koji su gladni i žele užinu, zaboravite!
Vojnik: (na njemačkom) Trebali biste rado raditi ovde. Ništa se neće desiti onima koji poštuju pravila.
Guido: Vrlo je lako izgubiti bodove zbog gladi. Juče sam izgubio 40 bodova jer sam po svaku cijenu želeo mazu sa džemom.
Vojnik: (na njemačkom)- (drugi vojnik mu nešto govori na uho) Još jedna stvar:
Guido: On je tražio sa dzemom od jagoda.
Vojnik: (na njemačkom) Kada čujete ovu zvižduk, morate brzo doći do četvorokuta ...
Guido: Ah, ne tražite lizalice jer vam ih ne daju: svi ih jedemo.
Vojnik (na njemačkom): ... svakog jutra ...
Guido: Ja sam pojeo juče 20.
Vojnik (na njemačkom): ... staćete z red, po dvoje ...
Guido: ... Osjećam bol u stomaku ...
Guido: ... ali bili su dobri ...
Vojnik: (na njemačkom) ... za prozivku.
Guido: ... ali pustimo sad to ...
Vojnik (na njemačkom): Još jedna stvar: tamo ćete raditi. Lako ćete shvatiti veličinu polja.
Guido: Izvinite ali sad žurim, danas se igramo žmurke, sada idem, inače će me pronaći.
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/66645/la-vita-e-bella-il-film-che-insegna-la-felicita.html
Prevod Ana Muratović - bebamur.com