Život je uspostavljanje ravnoteže između zadržavanja i otpuštanja

​Pobjeda, gubitak, smijeh, plakanje, zagrljaj, uzbuđenje ili zatvaranje očiju u samoći ... Život je beskrajan ciklus, koji teče i bježi iz naših ruku kada želimo da ga zadržimo. Kao mladost, kao ona ljubav koju su nam prodali kao vječnu i koja je u stvarnosti uvijek imala rok trajanja.

Život je teška ravnoteža između zadržavanja i puštanja: zakon koji nas niko nije naučio i za koji nismo spremni, ali koji s vremenom moramo naučiti sami.

Od malena smo glavni junaci događaja koji nas zauvijek obelježavaju i učimo, na primjer, da postoje različite vrste gubitaka. Sigurno ćete se sjećati onih prijatelja koji su se u određenom trenutku preselili u drugi grad i za koje više nikada niste čuli, smrti nekih članova porodice ili nekog kućnog ljubimca, bolnog razdvajanja za koje nije bilo rješenja.

Život se zasniva na ovoj ravnoteži između davanja i uzimanja, a ponekad nas stavlja pred daljine koje ne možemo premostiti, gubitke sa kojima ćemo morati da naučimo da živimo.

Danas želimo da razgovaramo s vama o ovom implicitnom zakonu, kojeg bismo svi trebali postati svesni.

Da bismo  "zadržali", moramo biti u stanju da prepoznamo ono što imamo.

Bol zbog gubitka je u stvarnosti vrijednost kojoj dajemo svu ljubav . Niko ne oplakuje nedostatak nečega što ne voli, niko ne osjeća prazninu kada izgubi nešto što nikada u sebi nije osjetio. Stoga je u ovoj vitalnoj ravnoteži neophodno prepoznati prije svega ono što za nas ima vrijednost.

Naučite da cenite ono što vas okružuje, pogledajte ljude koji vas vole. Prepustite se i živite svaki trenutak pored svojih najmilijih kao da je poslednji.

Niko od nas ne zna koliko će dug ili kratak biti život koji nam je odobren, baš kao što ne znamo ni za živote drugih. Šta kažete na to da naučite više uživati u sadašnjosti, da živite ovdje i sada?

Ponekad je teško, jer smo zamagljeni brigama, obavezama, fokusiramo se na sjećanja na prošlost i očekivanja za budućnost, odlažući sadašnjost kao da ne postoji. 

Mi ljudi smo često stvorenja bolesna od nostalgije; prema mnogim psihijatrima, ljudski mozak provodi većinu svog vremena evocirajući uspomene, a najviše zabrinjava to što postoje ljudi koji postaju opsjednuti svojim prošlim greškama i porazima. 

Ono što ste juče izgubili više ne postoji. Pustite to, osvjestite se i prihvatite. Bol od juče su vrata kroz koja treba proći da biste pronašli osobu koja ste sada. Ponizna i mudrija osoba koja zaslužuje da ponovo bude srećna.

Otpustite kako bi naučili najvažniju lekciju

Otpuštanje nije samo prihvatanje gubitka ili poraza. To takođe znači sazrijevanje, promjenu mišljenja, lični rast i čak preispitivanje nekih vrijednosti.

Ponekad ideju "puštanja" povezujemo sa prihvatanjem emocionalnog poraza ili ličnog gubitka, dok u stvarnosti svi svakodnevno koristimo ovaj koncept u praksi. Sazrijevanje znači razvijanje novih ideja i prihvatanje da ono što smo rekli ili mislili prije nekoliko dana možda više neće važiti.

Osoba koja smo bili prije dvije godine nije ista kao ona koju danas vidite kada se pogledate u ogledalo. Vitalno, emocionalno učenje i jednostavan svakodnevni život natjerali su vas da neke stvari ostavite iza sebe i preuzmete nove.

Kao što vidite, svi  svakodnevno „puštamo“ male stvari. Međutim, velike su uvijek najbolnije. Kako otpustiti iz svog uma i srca, na primjer, onu osobu koja je nekada bila čitav naš svijet?

Postoje praznine zbog kojih patimo, praznine u kojima se možemo izgubiti ako nismo u stanju da se oslobodimo onoga što nam donosi više štete nego koristi.

Ne držite se nečega što vam zadaje bol i sprečava vas da idete naprijed. Držati se onoga što ne možete zadržati je beskorisno ... otpustite, život će se nastaviti i daće vam nove mogućnosti.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-vita-e-un-duro-equilibrio-tra-trattenere-e-lasciare-andare/

Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović -  bebamur.com
​