Život se zaustavlja, kada umjesto sreće, biraš da si u pravu

​​Život se zaustavlja u trenutku kada, umjesto toga da budeš srećan, odlučuješ da budeš u pravu. Tačnije, život se ne zaustavlja, već se ti zaustavljaš u njemu.

​Ako si uvijek u pravu, nikada ti neće biti bolno, ali nećeš biti ni živ.

Nije stvar u tome što ti je neko ostao dužan. Već u tome da i dalje držiš ruku ispruženu i tražiš nemoguće, kada je momenat odavno prošao.

​Stvar je u tome da insistiraš na svojoj pravednosti, umjesto da počneš da žališ za vrijedno, izgubljeno, životno neophodno, što se nije dogodilo.
 
Uvijek možeš tražiti dug od prosjaka, očekivati vaskrsnuće umrlog i vikati na gluvog. Možeš insistirati, izmišljati nove načine ubjeđivanja, plakati, udarati, ali je stvar u tome da čuju samo tamo gdje mogu čuti.

Daju samo tamo gdje imaju šta dati. A gdje nema ništa, neće ni dati ništa, čak i ako ti je to očajnički potrebno.

Možda ti i imaš potrebu za toplom ljubavi, brigom, pažnjom i za sve to što još tražiš, ali toga nema tu. Ambari su prazni. I uvijek su bili prazni. U suprotnom, uz svoju istrajnost, već bi odavno dobio ono što si želio.

A život ide, a ti stojiš sa fantomskom nadom na hladnoj ulici, u vrijeme kada je već odavno trebalo priznati gubitak i sa bolom u srcu ići dalje.

Tamo, gdje žele da čuju i mogu da daju.

Tamo gdje je otvoreno i postoji izlaz.

Tamo si živ i ljudi su živi.


Autor - Aglaja Datešidze


Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/08/blog-post_589.html

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com