Američka spisateljica Elisabeth Gilbert, autorka knjige "Jedi, moli, voli", lansirala je na društvenim mrežama ideju o vazi punoj sreće. Ona je na svom Fejsbuk profilu objavila objavu u kojoj prikazuje veliku vazu punu beleški ... Ali šta je "vaza sreće"?
Tegla sreće
"Prije otprilike godinu dana, kada sam pokrenula svoju Facebook stranicu, objavila sam fotografiju svoje tegle sreće.Tegla sreće je projekat koji sam započela prije mnogo godina i ostao je praksa koju od tada pokušavam redovno da održavam.
U suštini, tegla sreće je vrlo jednostavna i gotovo apsurdna ideja - svakog dana, na kraju dana, uzmem parče papira (dio računa ili dio stare liste za kupovinu) i napišem najsrećniji trenutak tog dana i napišem datum. A onda savijem belešku i stavim je u teglu. I to je sve što radim.
Za ovo je potrebno oko 35 sekundi, ali ono što mi ova vježba donosi je ogromno - ne samo da je zadovoljstvo svakodnevno pronaći dobre trenutke (čak i loši dani imaju jedan trenutak manje loš od drugih), već je vrlo korisno upamtiti taj trenutak zauvijek.
Kako godine prolaze, kad god mi je teško, pecam u tegli i izvlačim nasumični listić i proživljavam radost tog trenutka. Sve one trenutne dragulje života, koje bih zaboravila da ih nisam zabelježila , donose mi beskrajnu utjehu.
Uvijek se iznenadim kako je, obično, moj najsrećniji trenutak ujedno i najjednostavniji.Uprkos svim mojim naporima i ambicijama i svim težnjama za izvanrednim iskustvima, važno je prepoznati da su moji najsrećniji trenuci uglavnom vrlo uobičajni i tihi, a ponekad čak i besmisleni.
U stvari, moj najsrećniji trenutak svakog dana je obično samo pogled na nešto slatko, neočekivani tok emocija, malo sunca na mom licu, prijatan susret na trotoaru , hladna čaša vode u pravo vrijeme, prepoznavanje neke male i lijepe stvari.
Na primjer, onog dana kada sam gostovala u show-u Oprah Winfrey (koji je očigledno bio apsolutni vrhunac mog života), moj najsrećniji trenutak dogodio se ujutro u mojoj hotelskoj sobi, Mama mi je pomagala da se spremim peglajući mi pojas haljine. Gledajući je, ponovo sam se osjećala kao dijete, kao da se spremam za prvi dan škole ili prvi srednjoškolski ples. I osjetila sam njenu ljubav prema meni, i bilo je prelijepo. To je bio najljepši trenutak tog dana.
"Prije otprilike godinu dana, kada sam pokrenula svoju Facebook stranicu, objavila sam fotografiju svoje tegle sreće.Tegla sreće je projekat koji sam započela prije mnogo godina i ostao je praksa koju od tada pokušavam redovno da održavam.
U suštini, tegla sreće je vrlo jednostavna i gotovo apsurdna ideja - svakog dana, na kraju dana, uzmem parče papira (dio računa ili dio stare liste za kupovinu) i napišem najsrećniji trenutak tog dana i napišem datum. A onda savijem belešku i stavim je u teglu. I to je sve što radim.
Za ovo je potrebno oko 35 sekundi, ali ono što mi ova vježba donosi je ogromno - ne samo da je zadovoljstvo svakodnevno pronaći dobre trenutke (čak i loši dani imaju jedan trenutak manje loš od drugih), već je vrlo korisno upamtiti taj trenutak zauvijek.
Kako godine prolaze, kad god mi je teško, pecam u tegli i izvlačim nasumični listić i proživljavam radost tog trenutka. Sve one trenutne dragulje života, koje bih zaboravila da ih nisam zabelježila , donose mi beskrajnu utjehu.
Uvijek se iznenadim kako je, obično, moj najsrećniji trenutak ujedno i najjednostavniji.Uprkos svim mojim naporima i ambicijama i svim težnjama za izvanrednim iskustvima, važno je prepoznati da su moji najsrećniji trenuci uglavnom vrlo uobičajni i tihi, a ponekad čak i besmisleni.
U stvari, moj najsrećniji trenutak svakog dana je obično samo pogled na nešto slatko, neočekivani tok emocija, malo sunca na mom licu, prijatan susret na trotoaru , hladna čaša vode u pravo vrijeme, prepoznavanje neke male i lijepe stvari.
Na primjer, onog dana kada sam gostovala u show-u Oprah Winfrey (koji je očigledno bio apsolutni vrhunac mog života), moj najsrećniji trenutak dogodio se ujutro u mojoj hotelskoj sobi, Mama mi je pomagala da se spremim peglajući mi pojas haljine. Gledajući je, ponovo sam se osjećala kao dijete, kao da se spremam za prvi dan škole ili prvi srednjoškolski ples. I osjetila sam njenu ljubav prema meni, i bilo je prelijepo. To je bio najljepši trenutak tog dana.
Tako sam predstavila svoju vazu sreće svojim prijateljima na Fejsbuku, a ljudi su počeli da prave svoje i da mi šalju fotografije. Bilo je tako neobično videti širenje ove prakse!
Ljudi prave svoje vaze od svega, od starih tegli od kiselih krastavaca, preko prelijepe ručno rađene keramike, do vaza napravljenih od dečijih zanata. Poslali su mi porodične tegle sreće, povezane sa odnosom majke i ćerke, tegle sreće nakon razvoda, tegle sreće u borbi protiv raka, tegle sreće za Novu godinu .... volim sve te tegle sreće.
Moram da dodam i kako mi se ponekad srce slama na najslađi način - kada čujem neka od pitanja o hipotetičkim "pravilima" tegle sreće. Kao da ljudi ne žele da upadaju u nevolje praveći pogrešnu teglu sreće! Pitali su me: "Mogu li uvijek pročitati beleške koje sam napisao, čak i nekoliko puta?" Ili: "Mogu li ponekad napisati molitvu umesto trenutka sreće?" Ili: "Da li je u redu ako dozvolim da neko stavi svoj srećan trenutak u moju teglu?" Ili: "Da li je u redu ako je moja tegla sreće zapravo zdela?" ...
Ljudi prave svoje vaze od svega, od starih tegli od kiselih krastavaca, preko prelijepe ručno rađene keramike, do vaza napravljenih od dečijih zanata. Poslali su mi porodične tegle sreće, povezane sa odnosom majke i ćerke, tegle sreće nakon razvoda, tegle sreće u borbi protiv raka, tegle sreće za Novu godinu .... volim sve te tegle sreće.
Moram da dodam i kako mi se ponekad srce slama na najslađi način - kada čujem neka od pitanja o hipotetičkim "pravilima" tegle sreće. Kao da ljudi ne žele da upadaju u nevolje praveći pogrešnu teglu sreće! Pitali su me: "Mogu li uvijek pročitati beleške koje sam napisao, čak i nekoliko puta?" Ili: "Mogu li ponekad napisati molitvu umesto trenutka sreće?" Ili: "Da li je u redu ako dozvolim da neko stavi svoj srećan trenutak u moju teglu?" Ili: "Da li je u redu ako je moja tegla sreće zapravo zdela?" ...
Vidite li koliko su dirljiva i otkrivajuća ova pitanja? Vidite li koliko nam ove zabrinutosti govore o neizvjesnosti u vezi sa našom srećom ili ovlašćenjima koja osjećamo potrebnim da tražimo? Koliko očajnički treba da znamo pravila? Kako naš strah od upada u nevolje blokira našu sreću? A da ne pominjemo ideju da je naša sreća, naravno, nešto što se može kupiti! (Verujte mi, ova pitanja mi zvuče poznato, jer su to svakakva pitanja koja sebi postavljam kada komplikujem ono što bi u mom životu trebalo da bude vrlo jednostavna interakcija)."
Uzmimo dakle prvu vazu koju nađemo, bilo da je to staklo, plastika, keramika ili drvo, nije bitno, ono što je zaista važno je sreća koju smo stavili unutra, lijep trenutak zbog kojeg smo se osjećali bolje tokom dana.
Na kraju krajeva, to je nešto što radimo gotovo automatski svake večeri kada legnemo u krevet, prije nego što zatvorimo oči, izvršimo pregled stanja dana, obično se pojave problemi, to je istina, ali ako smo uložili dodatni napor i pokušali da vratimo natrag dan i pronađemo onaj trenutak koji nas je nasmejao, učinio da se osjećamo bolje, pružio nam malo radosti, onda to jednostavno moramo zapisati na belešku i staviti u teglu ... šta ako za jedan dan ne pronađemo ništa lepo? Ako smo tužni ? Dakle, umesto da napišemo belešku, možemo izvaditi jednu i pročitati je, a ako to nije dovoljno, čak dvije ili tri ... i onda ćemo se, kao magijom, odmah osjećati bolje.
Moramo naučiti da svoje misli usredsredimo na lijepe stvari u životu, koje nam previše puta pobjegnu, potraju trenutak i zaboravimo ih odmah potom, život je previše užurban i tegla sreće može nam pomoći da usporimo.
Vaza sreće je tako lijepa ideja da je treba deliti sa svima, a po mom mišljenju je i lep poklon za ljude do kojih nam je stalo: uzmite vazu ili kutiju i ukrasite je kako želite, uz pomoć markera , dugmića, trake, cvijeća, mašne, čipke ali pre svega ispunite je srećnim trenucima.
Mnogo ideja, ali svako ima svoju vazu i svako u nju stavlja ono što mu je važno ... ovo je jedino pravilo koje se mora slediti za sreću.
Valeria Bonora
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/46663/il-vaso-della-felicita.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Uzmimo dakle prvu vazu koju nađemo, bilo da je to staklo, plastika, keramika ili drvo, nije bitno, ono što je zaista važno je sreća koju smo stavili unutra, lijep trenutak zbog kojeg smo se osjećali bolje tokom dana.
Na kraju krajeva, to je nešto što radimo gotovo automatski svake večeri kada legnemo u krevet, prije nego što zatvorimo oči, izvršimo pregled stanja dana, obično se pojave problemi, to je istina, ali ako smo uložili dodatni napor i pokušali da vratimo natrag dan i pronađemo onaj trenutak koji nas je nasmejao, učinio da se osjećamo bolje, pružio nam malo radosti, onda to jednostavno moramo zapisati na belešku i staviti u teglu ... šta ako za jedan dan ne pronađemo ništa lepo? Ako smo tužni ? Dakle, umesto da napišemo belešku, možemo izvaditi jednu i pročitati je, a ako to nije dovoljno, čak dvije ili tri ... i onda ćemo se, kao magijom, odmah osjećati bolje.
Moramo naučiti da svoje misli usredsredimo na lijepe stvari u životu, koje nam previše puta pobjegnu, potraju trenutak i zaboravimo ih odmah potom, život je previše užurban i tegla sreće može nam pomoći da usporimo.
Vaza sreće je tako lijepa ideja da je treba deliti sa svima, a po mom mišljenju je i lep poklon za ljude do kojih nam je stalo: uzmite vazu ili kutiju i ukrasite je kako želite, uz pomoć markera , dugmića, trake, cvijeća, mašne, čipke ali pre svega ispunite je srećnim trenucima.
Mnogo ideja, ali svako ima svoju vazu i svako u nju stavlja ono što mu je važno ... ovo je jedino pravilo koje se mora slediti za sreću.
Valeria Bonora
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/46663/il-vaso-della-felicita.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
