Zrela žena se razlikuje od devojke po tome što mnogo toga prihvata tako kao što jeste. Jednostavno vidi, čuje, i zatim otpusti. Ne pokušava da uradi nešto sa tim. Ona se ne pravi da sluša, već zaista sluša, omogućava sebi da dođe do dubine i jednostavno to doživi svojim osjećajima.
|
|
Ona prestaje da mijenja i ispravlja druge. U izvjesnom smislu, predaje se tamo gdje je besmislena borba. I predajući se, dozvoljava mužu i djeci i drugim ljudima pored sebe da budu onakvi kakvi jesu. Ona ne pravi mučenički vid, "pomirila sam se" sa nedostacima drugih.
|
Ona je istina mnogo puta udarajući u zid shvatila da je zid jači od čela. I da se zid zbog nečega i nalazi na tom mjestu. A ne na nekom drugom ...
Zrela žena se razlikuje od devojke po tome što ona zbog mnogog tužna. Tužna zbog toga što čak i sa najvoljenijim i bliskijim čovjekom nemoguće je sve što želi. Ne zato što nema ljubavi, već zato što drugi čovjek se ipak razlikuje od nje i svoj je.
Nakon prolaska kroz poricanje, bijes i tugu, ona se miri sa tim ograničenjima kontakta. I počinje da obraća pažnju na to zajedničko, što postoji između voljenih ljudi. Ona biva zahvalna svakom centimetru kontaktne površine, koja postoji između nje i bliskog muškarca.
Zrela žena je sposobna da preokrene mnogo toga u radost i zadovoljstvo. Nalazeći ih u svim podsticajima, događajima i pojavama. Ne zato što ne želi ništa drugo da doživi, nego zato što je našla u sebi dovoljno kreativne snage za preradu i transformaciju.
|
Ona umije da živi tugu, ali ne umnožava je i ne traži je. Ona umije da nađe radost, ali ne insistira na njoj, već joj samo omogućava da dođe.
Ona poštuje svoj put i iskustvo, prošavši kroz stid i poricanje sebe i došavši do dubljeg razumijevanja sebe, a preko toga i do života. |
|
