Zrelost znači tražiti rješenja a ne krivce

Nema  tako strašnog problema kojem mi ne možemo dodati malo osjećaja krivice i učiniti ga još gorim.
(Bill Watterson)

​Sjećaš li se kada si bio dijete? Dječje doba je divno vrijeme, i zato uvijek želimo da se vratimo i uvijek osjećamo nostalgiju prema ovoj fazi. To je trenutak kada otkrivamo svijet i istovremeno se osjećamo zaštićenim od strane odraslih.

U djetinjstvu i adolescenciji, naši roditelji ili staratelji su oni koji su dužni da nas zaštite, da zadovolje naše potrebe i što je još važnije, donose odluke za nas. Zbog toga je odrastanje slatko/slano iskustvo; gubimo udobnost i sigurnost, ali dobijamo nešto izuzetno važno: slobodu.

Tokom godina postepeno preuzimamo  naše živote. Prva stvar koju radimo je posao, da preuzmemo naše osnovne potrebe; ali postoje i drugi aspekti za koje moramo preuzeti odgovornost: naše emocionalne veze, na primjer, ili naše mentalno zdravlje. Mi svi odrastamo, ali način na koji preuzmemo odgovornost za naše emocije će nam omogućiti da potvrdimo da smo, pored rasta, sazreli.

Biti zreo znači pronaći rješenje a ne krivca

Donošenje odluka podrazumijeva doživljavanje emocija vezanih za strah od grešake i nesigurnosti. Toliko da se ponekad zaglavimo i veoma je teško izabrati pravi put.

Ono što je sigurno je da svi pravimo greške, to je dio procesa učenja. Sjećate li se kada ste učili da računate u školi? U početku je bilo komplikovano i počinili ste mnoge greške, ali uz vježbanje  brojanje postaje osnovna vještina.

Preuzimanje odgovornosti za greške uključuje složen proces refleksije i analize činjenica, i zbog toga je ponekad lakše tražiti spoljne faktore koji opravdavaju naše greške. Upravo ovdje počinje krivica. Kada imamo problem, naš um se zaglavi u potrazi za krivcem.

​Ponekad, na primjer, kada udarimo od neki objekat, krivimo taj objekat što se naša kod naše noge. Da li vam se to nekada desilo? Šetate niz hodnik i iznenada udarite u  objekat koji nije trbao bio tamo, povređujući stopalo. Bez razmišljanja, reći ćete "Prokleti predmet", ne bi trebalo da stoji tu.

Međutim, šta se dešava sa preprekama na koje nailazimo na putu, koje su mnogo važnije od nekog objekta zaboravljenog greškom u hodniku? Ako ne razmišljamo, ako dozvolimo sebi da nas obuzmu emocije, krivica je neka neonska vrsta, koja se iznenada upali u našem umu. Uzmite trenutak da razmislite o tome šta pomaže krivici?

Kada krivimo nekoga ili nas same  zbog nečega, mi se fokusiramo na naše emocije i negativne stavove: obuzima nas bijes i frustracije, osjećamo tugu ili bijes, a ne idemo naprijed. Ukratko, mi smo nesrećni.

​Međutim, ako se izvadimo iz ovih  negativnih emocija i krenemo naprijed, mi ćemo shvatiti da umjesto u potrazi za krivcem, postoji nešto mnogo korisnije: preduzeti mjere koje će nam  pomoći da promjenimo situaciju. Ako tražimo rješenja, šaljemo poruku da ako nešto ne bude u redu, možemo pokušati da rješimo i radimo na rješavanju situacije.

​Hajde da budemo više zabrinuti što smo očevi naše budućnosti nego djeca naše prošlosti.
(Miguel de Unamuno)

Sigurno ćete se sjetiti slične situacije: vi ste žrtve nepravde, na primjer, vi ste bili odbijeni na ispitu za koji ste mislili da će biti u redu. Ojsećate se loše razmišljajući o vašoj situaciji u glavi i ljutite se na  profesora ili na sebe. Tražite krivca. Umorili ste se od preispitivanja šta se upravo dogodilo, to je nešto što pripada prošlosti i ne može se promjeniti. Greška vas blokira.Međutim, ako promjenite svoj stav i odlučite da bolje naučite djelove koje vjerovatno niste bili dobro spremili, vaše emocije će se promjeniti.

Sledeći put kada nešto ne ide dobro i tražite krivce, mislite da je najbolje što možete učiniti je da okrenete stranicu. Negativne emocije su neizbežne, ali ako tražimo rješenja umjesto krivce, shvatićemo da je to prošlost i da moramo nastaviti , krenuti naprijed da bi ostvarili svoje ciljeve.

Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/maturita-significa-cercare-soluzioni-e-non-colpevoli/

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​​​​​