U ljubavnoj vezi, kontinuirana odricanja ljubav ne čine većom ili romantičnijom, već upravo suprotno. Stalna odricanja troše i nagrizaju, udaljavaju nas od nas samih, sve dok ne postanemo drugačiji ljudi. U emocionalnoj vezi posvećenost je važnija od žrtvovanja.
Ako se ne žalimo, neko će vjerovatno uživati u tome da nas iscrpljuje, jer misli da nas ne povređuje. Ista ideja važi i za emocionalne veze. Žrtvovanja zbog ljubavi su normalna i potpuno razumljiva u datoj situaciji.
Međutim, niko ne može prevideti činjenicu da bilo koja žrtva ima svoju cijenu. Svako odricanje boli. Svaka promjena u poslednjem satu je neprijatna. Svako odstupanje na putu našeg života nije lako za drugu osobu.
Ako partner ne cijeni ili nije svestan ove emocionalne (i lične) cijene žrtve, onda idemo pogrešnim putem. Povjerenje će polako oksidirati dok se, prije ili kasnije, ne pojave ogorčenja. Duhovi svakog izrečenog odricanja će boljeti jer se svaki dio nas, koji smo bacili usput, nikada ne vrati, zauvijek je izgubljen.
Samoodricanje bez granica u ljubavnim vezama je nezdravo. Odustati danas, sjutra i prekosjutra je tužan način uništavanja nečijeg samopoštovanja i davanja oblika zamjeni za ljubav.
Gdje je granica?
Često se kaže da velike ljubavi, poput velikih uspjeha, zahtjevaju žrtvu. Niko nema razloga da to porekne. Kada bismo danas izašli na ulicu i postavili ovo pitanje, bilo bi mnogo ljudi koji bi nam mogli reći više o odricanju zbog partnera. Odricanja koja su učinila da njihovi životi pođu u novom smjeru i koja su, bez sumnje, vredela, jer sada žive punu i srećnu sadašnjost.
Međutim, postoje žrtve u ljubavi koje ne ispunjavaju uslove. Ipak previše ljudi misli da će, što je veće odricanje, to će veza biti autentičnija i romantičnija. U tim slučajevima to je kao da je ljubav neka vrsta drevnog božanstva predaka koje treba obožavati, entitet za koji se treba žrtvovati.
Neophodno je shvatiti da nije sve dozvoljeno, nije sve valjano. U ljubavnim odnosima, čovjek ne sme da se žrtvuje, jer žrtve u ljubavi ne smeju biti sinonim samoodricanja. Kao što nije primereno paliti lomaču u kojoj se lansiraju nečije vrijednosti, identitet i srce samopoštovanja.
Međutim, niko ne može prevideti činjenicu da bilo koja žrtva ima svoju cijenu. Svako odricanje boli. Svaka promjena u poslednjem satu je neprijatna. Svako odstupanje na putu našeg života nije lako za drugu osobu.
Ako partner ne cijeni ili nije svestan ove emocionalne (i lične) cijene žrtve, onda idemo pogrešnim putem. Povjerenje će polako oksidirati dok se, prije ili kasnije, ne pojave ogorčenja. Duhovi svakog izrečenog odricanja će boljeti jer se svaki dio nas, koji smo bacili usput, nikada ne vrati, zauvijek je izgubljen.
Samoodricanje bez granica u ljubavnim vezama je nezdravo. Odustati danas, sjutra i prekosjutra je tužan način uništavanja nečijeg samopoštovanja i davanja oblika zamjeni za ljubav.
Gdje je granica?
Često se kaže da velike ljubavi, poput velikih uspjeha, zahtjevaju žrtvu. Niko nema razloga da to porekne. Kada bismo danas izašli na ulicu i postavili ovo pitanje, bilo bi mnogo ljudi koji bi nam mogli reći više o odricanju zbog partnera. Odricanja koja su učinila da njihovi životi pođu u novom smjeru i koja su, bez sumnje, vredela, jer sada žive punu i srećnu sadašnjost.
Međutim, postoje žrtve u ljubavi koje ne ispunjavaju uslove. Ipak previše ljudi misli da će, što je veće odricanje, to će veza biti autentičnija i romantičnija. U tim slučajevima to je kao da je ljubav neka vrsta drevnog božanstva predaka koje treba obožavati, entitet za koji se treba žrtvovati.
Neophodno je shvatiti da nije sve dozvoljeno, nije sve valjano. U ljubavnim odnosima, čovjek ne sme da se žrtvuje, jer žrtve u ljubavi ne smeju biti sinonim samoodricanja. Kao što nije primereno paliti lomaču u kojoj se lansiraju nečije vrijednosti, identitet i srce samopoštovanja.
Psiholozi Van Lange, Paul Rusbult i Caril Drigotas sproveli su zanimljivu studiju koja je objavljena u Journal of personality and social psichology. U njemu su pokazali da je jedna od promenljivih koja je najviše odredila posvećenost, stabilnost i sreću para bila spremnost na žrtvu.
Osobi nije potreban njen partner da se sve vrijeme odriče ili joj uvijek popušta. Ono što je zaista važno jeste znati da će on to moći da učini u prisustvu pravovremenih i vanrednih okolnosti.
Znanje da možemo računati na ovu bezuslovnu i apsolutnu podršku u vrijeme potrebe je ono što nam zaista pruža sigurnost i zadovoljstvo.
Žrtve u ljubavi i emotivni dugovi
Razumemo da smo ponekad prinuđeni na neke žrtve da bi veza imala budućnost, da bi se konsolidovala baš onako kako mi želimo. To je dakle sredstvo za postizanje cilja, gdje dobici premašuju gubitke i u kojem se krećemo sa samopouzdanjem i slobodom, jer će to obojema pomoći da odrastemo u paru.
Osobi nije potreban njen partner da se sve vrijeme odriče ili joj uvijek popušta. Ono što je zaista važno jeste znati da će on to moći da učini u prisustvu pravovremenih i vanrednih okolnosti.
Znanje da možemo računati na ovu bezuslovnu i apsolutnu podršku u vrijeme potrebe je ono što nam zaista pruža sigurnost i zadovoljstvo.
Žrtve u ljubavi i emotivni dugovi
Razumemo da smo ponekad prinuđeni na neke žrtve da bi veza imala budućnost, da bi se konsolidovala baš onako kako mi želimo. To je dakle sredstvo za postizanje cilja, gdje dobici premašuju gubitke i u kojem se krećemo sa samopouzdanjem i slobodom, jer će to obojema pomoći da odrastemo u paru.
Međutim, ponekad žrtva u ljubavi može postati dug. Postoje čak i oni koji ga koriste kao dozvolu za emocionalno iznuđivanje: "Posle svega što sam učinio za vas, ne možeš sada odustati od ovoga“, „Posle svih stvari koje sam ostavio da bih bio s vama, sada izlaziš sa takvim sebičnim stavom “.
Ovaj aspekt je detalj koji ne možemo izostaviti, koliko god mračna bila njegova suština. Jer postoje oni koji ljubav razumeju u apsolutnom i očigledno, ekstremnom smislu: dajem ti sve, ali i ti meni moraš sve. To su situacije u kojima se osjećamo obaveznim da žrtvujemo svoj identitet i tako gubimo svaki tračak dostojanstva.
Žrtve moraju biti razumne, ograničene i opravdane. Možemo mnogo učiniti za svoju voljenu osobu, čak se i žrtvovati. Međutim, postoje neke neprohodne prepreke, poput popuštanja pred ucenama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/sacrifici-in-amore-consuma/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ovaj aspekt je detalj koji ne možemo izostaviti, koliko god mračna bila njegova suština. Jer postoje oni koji ljubav razumeju u apsolutnom i očigledno, ekstremnom smislu: dajem ti sve, ali i ti meni moraš sve. To su situacije u kojima se osjećamo obaveznim da žrtvujemo svoj identitet i tako gubimo svaki tračak dostojanstva.
Žrtve moraju biti razumne, ograničene i opravdane. Možemo mnogo učiniti za svoju voljenu osobu, čak se i žrtvovati. Međutim, postoje neke neprohodne prepreke, poput popuštanja pred ucenama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/sacrifici-in-amore-consuma/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
