Često se dešava da čovjek dobije dar koji ga razlikuje od drugih. To je kao da dobijete zlatno jaje u trenutku kada su drugi dobili obična. To vas čini drugačijima, različitim, odvojenim.
Često ljudi plaču nad svojim zlatnim jajima kao nad problemom, prokletstvom ili defektom. Pokušavaju da urade nešto sa tim. A ono ne odlazi nigdje i neiskorišćeno, izaziva neugodnosti.
Često mi ljudi dolaze koji me mole da uradim nešto sa njihovim darovima. Nešto povezano sa njihovom visokom osetljivošću, na primjer, smanjiti je. Nešto u vezi sa njihovim osjećanjima u tijelu, na primjer, negde ukloniti. Nešto u vezi sa njihovim duhovnim buđenjem, na primjer, da se zaustavi, tako da se mogu vratiti na glupo provedeno vrijeme na kauču.
Potrebno im je mnogo vremena da prihvate svoje talente i darove kao poklone. Potrebno im je vrijeme da vide svoj dar kao blagoslov i tu stepenicu, kuku u zidu, po kojoj se mogu popeti mnogo više.
A onda počinju da prihvataju, koriste, prepoznaju svoju snagu i zahvaljuju joj se. Počinju plesati, čak i ako niko u porodici ne pleše. Počnju da koristite svoju osjetljivost za promijenu odnose sa ljudima. Počnju da da slikaju umjesto da sjede u kancelariji. Pišu pjesme, čak i ako im se vršnjaci smiju. Dozvoljavaju sebi da budu mala djeca i prožive svoje traume, postaju zreliji.
Imate li svoja neprihvaćena zlatna jaja? Nešto čega biste željeli da se riješite? Šta doživljavate kao svoje nedostatake i još nijeste naučili kako da ih doživljavate kao darove? Šta radite sa tim?
Aglaja Datešidze
Prevod teksta: https://vk.com/aglayadateshidze?w=wall-65362391_12185
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com